Dijete je ljuto, nervozno ili tužno – kako mu pomoći

Koliko ste puta gledati svoje dijete kako baca igračke po stanu, a vi ne znate šta da radite i kako da se postavite prema njemu? Vi se pitate šta mu je, a zapravo biste se trebali potruditi da prepoznate je li ono ljuto, tužno ili samo nervozno.

Djeca, naime, nisu sposobna na adekvatan način izraziti svoje emocije. Ali, kad vi vidite svoje dijete uznemireno ili ljuto bez razloga, to vam može pomoći da sagledate šta se dešava u njegovom životu. Jer, trogodišnje dijete vam ne zna reći da je usamljeno i zato nervozno pošto je tek krenulo u vrtić.

Prepoznajte osjećanja

Nemojte se praviti da ne vidite da je dijete bijesno ili nervozno i očekivati da te emocije same nestanu. To se, zapravo, rijetko dešava, takve emocije dugo se zadržavaju ako se o njima ne razgovara.

Prepoznavanje dječijih emocija zahtijeva da obratite pažnju na govor tijela, izraz lica i gestove. Sigurno ste primijetili namrgođenu obrvu, stisnute usne ili cupkanje nogom. Razmislite šta to govori o osjećanjima djeteta.

Isto tako, budite sigurni da i dijete zna čitati govor vašeg tijela. Ako želite razgovarati opušteno, pažljivo, sjedite u nivou djeteta, udahnite duboko, opustite se i usredsredite se. Zapamtite da je jednostavno posmatranje bolje nego ispitivanje. Možete kazati: “Čini mi se da si danas umoran/na” i čekati na odgovor.

Pomozite da riješi problem

Roditelj koji vidi svoje dijete u suzama može reći: „Osjećaš se veoma tužno, zar ne?” Tada ne samo da je razumio dijete, već ono ima i riječ kojom može opisati svoje intenzivno osjećanje. Studije pokazuju da imenovanje emocija može imati smirujući efekat na nervni sistem.

Vrlo je važno da djeca razumiju kako nisu problem njihova osjećanja, već njihovo loše ponašanje. Zato s djetetom treba razgovarati o njegovim postupcima, pitati ga šta misli (“šta misliš da li je lijepo to što bacaš igračke po kući”) i da li postoje i drugi načini da odreaguje.

Pružite mu podršku, na primjer: „Razumijem da si ljut što ti je stariji brat uzeo igračku. I ja bih bila. Ali, zar misliš da si sve riješio time što si ga udario? Razmisli, šta si drugo mogao uraditi?” Ovakav razgovor djetetu će sigurno mnogo značiti i pomoći će mu.