Najbolji konobar bivše Jugoslavije na Tjentištu se brinuo o Elizabet Tejlor

Dok je tada Tjentište, poput košnice vrvilo od partizana i četnika, Pavle je na prevaru jedanput na Zelengori ušetao u film

Prije 46 godina na Tjentištu na snimanju filma “Sutjeska”, Pavle Milanović imao je poseban zadatak. Najbolji konobar bivše Jugoslavije brinuo je o supruzi Ričarda Bartona, Elizabet Tejlor.

Prošlo je od tada blizu pet decenija, ali penzionirani konobar Pavle Milanović sa Tjentišta još pamti ljepotu slavne glumice Elizabete Tejlor. Tokom snimanja filma “Sutjeska” na Tjentištu, bio je lični konobar filmske dive. Zadatak zbog kojeg je većina kolega bila ljubomorna povjeren mu je jer je na takmičenju u slovenskom Portorožu, godinu dana ranije, proglašen za najboljeg konobara Jugoslavije. Elizabeta nije učestvovala u snimanju, ali je pratila supruga Ričarda Bartona, britanskog glumca koji je u filmu igrao Maršala Tita. Pristup vili u kojoj je boravila sa svojih jedanaestero usvojene djece imao je samo Pavle.

„Nikad niko, samo ja i Margeta, glavna sobarica vile. Samo ja i ona. Pratnja garde Titove i milicije to nisi mogao prići na kilometar nigdje blizu vile.„

Služio je Pavle i brojne državne funkcionere, skoro sve osim Tita koji je imao svoje konobare i kuhare. Tokom posjeta Hamdije Pozderca i Branka Mikulića, istaknutih političara toga doba, bio je upravnik bara u NP i sjeća se da je napamet znao napraviti čak 60 koktela. Ipak, četrdesetak dana sa Elizabetom možda je i najdraži dio njegove karijere u ugostiteljstvu.

„Ali ljepote njezine kugla zemaljska nije imala. Oči u boji, eto ti kažem.“

Njegovu fasciniranost ljepotom slavne glumice supruga Ilinka ne dijeli.

„Hiljada ih je bila, samo što je ona istaknuta, hiljada ih je bila„.

Pavle za Radio Slobodna Evropa kaže da je tada u to vrijeme možda bio ljepši od nje.

Dok je tada Tjentište, poput košnice vrvilo od partizana i četnika, Pavle je na prevaru jedanput na Zelengori ušetao u film.

„Snimao se, ja nijesam znao da se snimao gore, kad gore izlazimo iz kola sve ljudi po stjenama oko ceste sa mašinkama na prsima. Živi ljudi, a sve gumeni da ti se digne svaka dlaka na glavi. „

Zakoračio je u devetu deceniju života i iza sebe ima dva moždana udara, ali rastanka sa Elizabetom Pavle se sjeća i danas.

„Ona se sa mnom zagrli, poljubi, ko rođeni brat ili sin, sa mnom i ostavi mi kovertu u sako. Ja odem do toaleta i pogledam koverta puna dolara.„

Od bakšiša iz koverte započeo je gradnju vikendice na selu. Ni danas je nije završio, jer rat je prekinuo sve planove ali i jednu sretnu epohu u njegovom životu.

„To su sretna vremena bila. Pa ne mogu sretnija biti na svijetu, živjelo se bolje ljepše i slobodnije, niko nije pitao ko je šta. Dabogda, da ikad bude tako, a ja se nadam neću ja doživjeti, a moj sin možda hoće.“

Fokus