Rudari na godišnjicu najveće nesreće: Zlatno doba je bilo u Jugoslaviji, danas nas niko ne gleda

Rudarske zastave na području tuzlanske regije danas su spuštene na pola koplja. Ovog 26. augusta nastupila je još jedna bolna godišnjica stravične rudarske nesreće koja se dogodila u jami Dobrnja Jug, kada je poginulo 180 rudara.

Tog 26. augusta 1990. u jami se nalazila najmlađa smjena Rudnika mrkog uglja (RMU) Kreka. Usljed eksplozije oblaka ugljene prašine, do koje je došlo nepravilnim miniranjem čelične podgrade poginulo je 180 komorata, prosječne dobi 27 godina.

Nekoliko trenutaka prije tragedije članovima ove smjene lampe za ulazak u jamu dodao je Bego Smajlović koji i danas radi u rudniku u Mramoru kod Tuzle.

“Njima sam izdao lampe, a potom otišao kući. Nedugo nakon završetka mog dijela posla desila se tragedija, a vijest o tome je odjeknula kao bomba. Te noći svima nam je bilo teško, jer smo ostali bez naše braće”, prisjeća se Smajlović koji je prvi put u rudarsko okno sišao 1979. godine.

Dvadeset i devet godina kasnije priča o nesigurnosti rudara u desetinama metara ispod zemlje se nastavlja. Praveći paralelu između pozicije rudara nekada i danas, Smajlović kaže da je za ove radnike zlatno doba bilo u vrijeme Jugoslavije.

“U vrijeme Josipa Broza Tita uslovo rada su bili bolji, naša profesija se njegovala na poseban način. Danas je došlo vrijeme da niko ne gleda na rudare. Mnogo smo ulagali, a kada je došlo vrijeme da se nama uzvrati, to niko ne čini. Sada smo u najgoroj poziciji, radnu snagu treba podmladiti, nabaviti nove mašine i povećati našu sigurnost u jamama”, navodi Smajlović, naglasivši da bez obzira na teške uslove rada, rudari se danas ne boje sići u jamu i zaraditi hljeb sa sedam kora.

Investicije koje bi u velikoj mjeri trebale unaprijediti rad u jamama danas kasne, a u najtežoj poziciji su Krekini rudari. Oni ističu da su iz najveće rudarske tragedije u BiH prije 29 godina naučili mnogo, jer se mjerama sigurnosti posvećuje ogromna pažnja. Međutim, to je i dalje daleko od idealnih uslova rada u kojima bi trebali djelovati.

“Rudari Kreke, posebno rudari rudnika Mramor su razočarani, jer je danas izostala potpuna realizacija investicione faze. Rudari Mramora danas rade kracom i krampom, nemaju širokog mehanizovanog čela koje bi obezbijedilo sve sigurnosti prilikom izvođenja radova. Ovi rudari danas u izuzetno teškim uslovima ostvaruju proizvodnju od 700 do 750 tona dnevno, a sa čelom bi to bilo dvije hiljade tona”, kaže predsjednik Sindikata RMU Kreka Zuhdija Tokić.

Upravo egzistencija rudara zavisi od investicijskog ciklusa koji se ne pomjera s mrtve tačke. Tenderska procedura za nabavku širokog mehanizovanog čela godinama tapka u mjestu, a zbog žalbi i vraćanje na početak već nekoliko puta, neizvjesno je kada će biti završena u cijelosti.

“Što se tiče nabavke visokog mehanizovanog čela, mi smo očekivali da će to biti riješeno, međutim u Uredu za žalbe postupak je ponovo vraćen na početak, jer su usvojili žalbu firme. Ponovo očekujemo raspisivanje tendera i od toga nećemo odustajati, jer smo otkop na rudniku Mramor sveli na manuelan posao koji je rađen prije 50 ili 100 godina”, rekao je direktor RMU Kreka Osman Bleković.

I pored teških uslova rada, Bleković kaže da je zadovoljan nivoom sigurnosti rudara u jamama.

“To naravno uvijek može biti na znatno većem nivou, a za mene nijedan posao nije završen ukoliko dođe do bilo kakve povede, havarije, ili stvaranje invalida druge kategorije kojih danas imamo skoro 600. U protekle četiri godine smo smanjili broj nesreća sa težim ili lakšim povredama”, istakao je Bleković.

RMU Kreka se nalazi u koncernu Elektroprivrede BiH, a prema riječima direktora Bajazita Jašarevića, sada se nalazimo u periodu kada nemamo generacija rudara koje su spremne kopati ugalj na tradicionalan način.

“Konept je da se ugalj proizvodi tamo gdje imamo mehanizovano čelo. Nažalost, teško stanje u rudniku Kreka dovelo je do toga da tri uzastopne procedure nabavke visokog mehanizovanog čela nisu uspjele. Odgovor na pitanje zašto nam se to dešava mogao bi biti da nismo dovoljno posvećeni svom poslu i da nemamo izgrađene vještine međusobne komunikacije. Unutrašnje slabosti dovode do toga da su naše procedure opterećene različitim pitanjima koja su skrivena, a onda u redovnoj zakonskoj proceduri Ured za žalbe poništava procedure”, dodaje Jašarević.

Od 1885. godine do danas 2.400 Krekinih rudara iskopalo je 252 miliona tona uglja.

 

klix