Obilježena godišnjica smrti Zaima Imamovića: Govorio je za mnom, a ne naprijed

Komandant Zaim Imamović je poginuo na današnji dan 1995. godine u borbi vođenoj na Rogojskoj gredi, na padinama Treskavice u okviru završnih borbi koje je vodila Armija Republike Bosne i Hercegovine na deblokadi, odnosno povezivanju Sarajeva i Goražda, nekoliko dana prije uspostave mira u Bosni i Hercegovini.

Imamović je za vrijeme rata bio borac i komandant 14. divizije 1. korpusa Armije RBiH. Komandovao je operacijama oslobađanja Goražda “Krug” i “Drina” koje su izvedene u ljeto 1992. godine kada je oslobođena kompletna teritorija općine Goražde. U borbama je ranjavan šest puta.

Danas je u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu obilježena godišnjica smrti Zaima Imamovića, a članovi porodice, predstavnici različitih nivoa vlasti, boračkih udruženja i veliki broj saboraca polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i minutom šutnje odali su počast slavnom komandantu Armije Republike Bosne i Hercegovine.

“Bio je izuzetan, nadaren čovjek koji je osjećao prostor, izuzetan mobilizator, hrabar, odgovoran, a iznad svega dobar i pošten čovjek. Prijatelj, kako je on često oslovljavao nas koji smo mu bili sagovornici. Borio se za modernu i uređenu BiH. Borio se za slobodu, borio se za Podrinje od Sćepan polja do ušća Drine u Savu. Malo smo govorili šta se ostvarilo od njegovih želja i planova u periodu od završetka rata. Danas imamo kakav-takav mir. Imamo vrlo malo slobode, a da naše države imamo, pa možda je prestrogo reći, ali ama baš nimalo. Danas je naša BiH ponovo u žiži nacionalnih strasti, podijeljena država, politički, teritorijalno, ekonomski. Država u kojoj nema prava i pravde. Država koja liči na sve, a najmanje na državu. Država u kojoj nema povjerenja, u kojoj svi mrze sve. Što se tiče Podrinja, ono je dragi Zaime isto kao što si ga i ostavio 1994. godine, kada si protjeran iz Goražda”, poručio je prisutnim komandant, prijatelj i saborac Zaima Imamovića Ferid Buljubašić i dodao:

“Došli su Zaime ljudi koji su te cijelni, poštovali, koji nisu zaboravili sve što si radio za Bosnu i Hercegovinu, bošnjački narod, Podrinje. I zato neka ti je lahka zemlja, s nadom da će BiH biti onakva kakvom si se nadao, za kakvu si se borio. Ja znam da danas ne bi bio zadovoljan stanjem u državi, ali sigurno bio bi zadovoljan svojim sinovima Ernestom i Denisom. Danas su oni odrasli ljudi, školovani, čestiti, pametni i pošteni. Onakvi kako bi svi očevi poželjeli da imaju sinove. Sigurno da ti se ta želja ostvarila, jer smo i o tim željama kratko govorili”, rekao je Buljubašić.

Ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Ismir Jusko također se obratio prisutnim.

“Postoje ljudi koji u našim životima ostave krad koji apsolutno niko i nikada ne može izbrisati. Kažu da naša djela govore o nama. Sama činjenica da ovoliko godina nakon pogibije komandanta Imamovića je ovdje ovoliko ljudi dovoljno govori o njemu. Bit ću malo ličan. Imao sam priliku da ga upoznam na Treskavici kada se spremala ofanziva za zauzimanje Đokinog tornja. Tada sam sjeo s ljudima i čudio se kako tako komplikovane stvari jedan čovjek na tako jednostavan način približi. U razgovoru sa njegovim saborcima, a znali smo kakav je njihov put, šta su sve prošli, pitali smo gdje crpe toliku snagu. Oni su rekli zbog toga što je taj čovjek uvijek s nama. Nikada nije govorio naprijed, nego za mnom. Tako je bilo do kraja, do zadnjeg dana. Četiri dana prije potpisivanja Daytona”, rekao je Jusko i najavio da će na mjestu pogibije komandanta Imamovića biti sagrađen spomenik dostojan velikana Armije Republike Bosne i Hercegovine.

 

radiosarajevo