Hamed Ramić: Tunel je tunel gdje god ga radili

Bosanskohercegovačka građevinska firma koja priprema gradnju tunela Ivan, u proljeće otvara gradilište na ulazu u Jajce, ima aktivna gradilišta na tunelu Hranjen u Goraždu, cesti Stolac – Neum sa tunelom Žaba, neka gradilišta u Sarajevu, tri gradilišta u Crnoj Gori, četiri u Hrvatskoj, jedno u Sloveniji i angažovani su joj svi kapaciteti. Ali ako se, kaže njen vlasnik, pojavi neki zanimljiv projekt koji bi Euro-Asfaltovim inžinjerima bio izazov, zašto ne…

DANI: Gospodine Ramiću, poznato je da je Euro-Asfalt jedna od firmi koje uspješno posluju i u brojnim svjetskim zemljama. Kako ste se uspjeli izdići iznad bosanskohercegovačkog prosjeka?

RAMIĆ: Da, poznato je da smo radili i još uvijek radimo širom svijeta. U ovom trenutku, osim u našoj zemlji, imamo više otvorenih gradilišta u Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Njemačkoj. Što se tiče toga, kako ga vi zovete, izdizanja iznad bosanskohercegovačkoga prosjeka, recept, ako se tako može reći, vrlo je jednostavan. Bavite se samo svojim poslom i okružite se najboljima. Euro-Asfalt nije Hamed Ramić personalno, Euro-Asfalt su svi njegovi radnici i to nije fraza, od portira do inžinjera i direktora pojedinih sektora i gradilišta. Svi oni su zaslužni što je ovo danas jedna od najstabilnijih građevinskih kompanija, ne samo u Bosni i Hercegovini već, usuđujem se reći, u regionu. Svaki posao koji smo se obavezali da radimo, uradili smo uz veliku posvećenost, neovisno radi li se o poslu od milion ili sto miliona maraka. Kada imate takvu referencu, da ste odgovorni, profesionalni i posvećeni, onda je priča o prosjeku besmislena.

DANI: Koji su najznačajniji projekti na kojima ste trenutno angažovani van Bosne i Hercegovine, a na kojima ste aktivni u našoj zemlji?

RAMIĆ: U našoj zemlji bih izdvojio gradnju tunela Hranjen, koji će, kada se završi, biti drugi po dužini tunel u bivšoj Jugoslaviji, odmah nakon Svetog Roka u Hrvatskoj. Na njemu su radovi već uveliko u toku i iskopano je više od 400 metara. Sada je to već faza kada nam vremenske (ne)prilike ne mogu smetati na bilo koji način. Njegova važnost leži i u činjenici da će završetkom biti gotovo prepolovljeno trajanje puta između Sarajeva i Goražda.

Prošle smo godine probili tunel Žaba na trasi Stolac – Neum. Važan nam je projekt trasa koridora 5c kod Zenice sa dva tunela, koji je zbog konfiguracije terena i velikog broja klizišta jedan od naših najzahtjevnijih projekata u ovom trenutku. Prije nešto više od mjesec otpočeli smo proboj tunela Zenica (Ponirak), također kod Zenice. Počeli smo sa izvođenjem radova na probijanju tunela Ivan i Počitelj. U Sarajevu se aktivno radi na IX transverzali, montiran je prije nekoliko dana most preko željezničke pruge u Boljakovom Potoku.

DANI: Radite i u Rijeci?

RAMIĆ: Sa našim slovenskim partnerom Kolektor Kolingom radimo u Hrvatskoj na projektu Razvoj multimodalne platforme u Luci Rijeka i povezivanje s kontejnerskim terminalom Jadranska vrata. Iza kompliciranog naziva projekta krije se jedna od pet faza kojima grad Rijeka u potpunosti rekonstruira uže središte grada, odnosno Luku Rijeku, te unapređuje prometnu povezanost Luke sa prometnim pravcima prema Rijeci. Euro-Asfalt u projektu sudjeluje na jednom dijelu koji obuhvaća rekonstrukciju postojećeg željezničkog tunela, dužine 420 metara. Tunel koji je gradila austrougarska inženjerija početkom 20. stoljeća bilo je potrebno proširiti na dva kolosijeka kako bi se Luci omogućilo kvalitetnije manevriranje prilikom ukrcaja robe na željeznicu. Projekt je bio vrlo kompliciran iz razloga što je tunel praktično u samoj gradskoj jezgri i prolazi ispod stambenih blokova sa vrlo malim nadslojem terena. Radove smo morali izvoditi vrlo pažljivo uz stalno praćenje pomaka na površini terena kako bi se izbjegle bilo kakve štete. Radovi su započeli polovinom 2018. godine, ugovorni rok je 24 mjeseca i radovi su već pri kraju. S obzirom na kompliciranost zahtjeva, bilo je potrebno uložiti zaista dosta truda te resursa i kapaciteta kako bi se projekt završio u predviđenom roku.

DANI: Da li se ijedan projekat u BiH po zahtjevnosti može porediti sa nekim, recimo, u Evropskoj uniji?

RAMIĆ: Projekti u našoj zemlji nisu ništa manje zahtjevni nego projekti bilo gdje u svijetu. Tunel je tunel gdje god ga radili i težina i kompleksnost njegove izgradnje ovise o brojnim faktorima. U te faktore niti jednoga trena ne spada zemlja u kojoj gradite. Sa svim ostalim poslovima je tako. Nekad imam osjećaj da ljudi misle da je sve vani bolje, drugačije, profesionalnije. Nisu u pravu. Jednake standarde u gradnji morate ispoštovati ma gdje radili i gradili, na jednak način morate poštivati zaštitu na radu. Bar mi tako funkcioniramo, o drugima ne bih govorio. Mi smo jednako posvećeni i u Njemačkoj i u BiH.

DANI: Euro-Asfalt je 2016. godine probio svoj prvi tunel u EU, a u ovom mjesecu počinjete probijanje tunela Ivan. Koliko je jedan ovakav posao zahtjevan i koliko stručan kadar traži?

RAMIĆ: Zanimljivo je da tunel o kojem govorite zapravo spaja Hrvatsku i Sloveniju i nama je na neki simboličan način važan taj momenat. Vrijedan pomena je i prvi tunel ikada sagrađen na otoku Braču, tunel Korito, koji smo radili sa austrijskim Strabagom. Tunel Ivan je veliki izazov i mi se nismo ishitreno prijavili na ovaj tender. Vrlo smo pažljivo uradili analizu unutar same kompanije, kako po pitanju mehanizacije, tako i po pitanju stručnog kadra. Naravno, morali smo voditi računa da niti jednoga trena ne dođe u pitanje realizacija poslova na drugim gradilištima, gdje također moramo voditi računa o rokovima predviđenim potpisanim ugovorima. Neke smo poslove, poput Karaule i gradnje testne poletno-sletne staze aerodroma u Bihaću, završili, što nam je oslobodilo dio radnika, pa sada, reklo bi se, lakše dišemo.

DANI: Planirate li osvajati nova tržišta u svijetu?

RAMIĆ: U ovom trenutku su angažirani gotovo svi naši kapaciteti, pa nekih određenih planova nemamo. Uskoro, kako rekosmo, počinje gradnja tunela Ivan, otvara se u proljeće gradilište na ulazu u Jajce, aktivno je gradilište na tunelu Hranjen u Goraždu, cesta Stolac – Neum sa tunelom Žaba, neka gradilišta u Sarajevu, tri gradilišta u Crnoj Gori, četiri u Hrvatskoj, jedno u Sloveniji. Ipak, ukoliko se pojavi neki zanimljiv projekt koji bi se pred našim inžinjerima pokazao kao izazov, zašto ne? U svakom slučaju, opet ćemo raditi detaljnu analizu, jer nije rijetkost da velike kompanije propadaju upravo zbog činjenice da su tenderisale i dobile projekte koji su za njih bili preveliki zalogaj.

DANI: Kada bi BiH mogla stići neke prosječne evropske zemlje po kvalitetu cestogradnje?

RAMIĆ: Po kvalitetu cestogradnje ne mislim da trebamo stizati bilo koga, posebno zemlje u okruženju. Mi, istina, imamo, uvjetno rečeno, problem sa nedovoljnim brojem kilometara autoputeva, ali njihov kvalitet nije upitan i iza toga zbilja kategorički stojim.

DANI: Mnoge kompanije u Bosni i Hercegovini se žale kako imaju problema sa kvalificiranim kadrom. Da li Vi imate istih problema i koja je to branša s kojom najviše kuburite?

RAMIĆ: Generalno, iseljavanje stanovništva, posebno mladih ljudi jeste veliki problem sa više aspekata, ne samo po pitanju toga hoćemo li ili ne imati dovoljno kvalitetnih radnika, a to je već tema za neku širu priču. Što se tiče vašeg konkretnog pitanja, moram priznati da se povremeno pojavi poneka teškoća, ali ja je ne bih baš nazvao problemom. Imamo stručan kadar, ali je važno reći da smo jedan dio sami proizveli, kako inžinjera, tako i ostalih radnika. Učili su u hodu, prolazili obuku, nerijetko na obuku primamo i ljude bez ikakvog iskustva, koje nakon obuke zapošljavamo. Nekad je iskustvo potrebno, nekad ne. Nedavno nam se ukazala potreba za pet rukovalaca mašinom za torketiranje. Svjesni smo da ih na tržištu nema, primili smo na obuku ljude bez ikakvog iskustva i nadam se da će svi dobiti posao. Neki naši današnji inžinjeri bili su naši stipendisti. Dakle, nismo čekali da nam nedostatak kadra postane problem u pravom smislu te riječi, već smo djelovali, ako se tako može reći, preventivno.

DANI: Osim kvalitetnog kadra, koliko je važno imati i zadovoljnog radnika?

RAMIĆ: Situacija je u našoj zemlji danas, zbog već spomenutog odlaska ljudi u zapadne zemlje, vrlo jasna. Tržište rada je otvoreno, niko nikoga ne može zaustaviti i to tako i treba biti. Ne znam na šta se konkretno odnosi termin zadovoljan radnik, ali plaća definitivno nije jedino što je važno radniku. Bitni su i odnos i tretman nadređenih, ne samo vlasnika, prema njima. Mislim da konkretno imam vrlo korektan odnos prema svim našim uposlenicima u svim segmentima, pa i u plaći. Plaće su iznivelisane sa primanjima u branši u regionu. Našu kompaniju radnici vrlo rijetko napuštaju, pa je možda to i odgovor na vaše pitanje.

DANI: Ono na što se privrednici u našoj zemlji žale jesu razna poreska opterećenja. Da li je država mogla i morala do sada napraviti bolji poslovni ambijent, koji bi na kraju osjetili i radnici?

RAMIĆ: Postojale su neke inicijative da bi moglo doći do smanjenja doprinosa, ali to se nije desilo. Benefit takvoga poteza radnici bi svakako osjetili. Umjesto toga, dobili smo oporezivanje toplog obroka.

DANI: O tenderskim procedurama u BiH se godinama priča u negativnom kontekstu. Koje nedostatke biste izdvojili u ovom procesu i kako ih otkloniti?

RAMIĆ: Procedure su generalno gotovo pa iste gdje god da radite. Nema tu nekih velikih razlika..

Oslobođenje