Tragična smrt mladića iz Goražda

Goraždane je potresla smrt 33-godišnjeg Ismira D. koji je  preminuo dan nakon što je imao težak epileptični napad na Iranskom šetalištu u ovom gradu. Šokirani su i zbog činjenice da je mladić dugo ležao na početku šetališta ispod taksi štanda, a da nije bilo nikakve reakcije građana koji su prolazili pored njega.

Potvrdio nam je to i Armin Bičo, mladić koji je cijeli prizor gledao sa mosta Alije Izetbegovića te sa drugovima priskočio u pomoć.

“Bilo je oko pola tri popodne, šetao sam preko mosta s prijateljem Amarom Rašidovićem, nisam bio siguran odmah šta se dešava, ali kad smo vidjeli da momak leži na šetalištu krenuli smo tamo. Sreli smo i Hamzu Karčića tako da smo skupa krenuli pomoći. On je ležao u lokvi krvi na ledjima, lice mu je bilo isječeno, sve mi je bilo sumnjivo, mislio sam u prvi tren da ga je neko prebio. Moj drug Amar mu je pokušao glavu okrenuti na stranu da se ne uguši. Dok smo pokušavali da mu pomognemo on je pokušavao da nas odgurne. Dvije djevojčice su stajale u blizini i one su pozvale hitnu pomoć koja je odmah došla. Tek tad su se ljudi okupili. Potresen sam i još uvijek u šoku od cijelog tog prizora, užasno sam razočaran jer dok smo trčali prema njemu gledao sma kako ga ljudi zaobilaze. To je bila špica, usred dana. Niko nije prišao da pomogne. Ove djevojčice što su pozvale hitnu njima svaka čast”, ispričao je Armin.

Iako je hitna pomoć stigla odmah po pozivu, mladić je nažalost odbio pomoć ljekara, što nam je potvrdila i direktorica bolnice prim.dr.Nermina Kamenica.

“Jučer po pozivu medicinska ekipa je odmah otišla na lice mjesta gdje se nalazio mladić. Nos i usne su mu bili povrijeđeni to mi je prenijela i dežurna doktorica, postoji protokol o tome. Nažalost mladić je odbio da mu se pruži pomoć, odbio je i da ode u urgentnu. Čak su pozvali i MUP, medjutim policija nije imala osnova da reaguje u cijeloj situaciji. Ismar je na nogama otišao kući. Znam od prije da je imao epilepsiju”, kaže dr.Kamenica.

Da je nesretni mladić odbio pomoć potvrdila nam je i njegova rodica Alma Dervišević .

“Ja sam naišla tuda, hitna je već bila tu i on je bio pri svjesti, ali je odbio da ide sa hitnom i otišao je kući. Moj brat Ervin ga je našao jutros mrtvog kad je krenuo da mu odnese supu jer jučer nije mogao da jede”, ispričala je Alma.

Ismir je inače živio sam jer mu je majka preminula 2014.godine. Njegovi prijatelji, duboko potrešeni viješću o njegovoj smrti kažu da nikada nije želio prihvatiti bolest.

“U junu bi imao 33 godine. Zajedno smo išli u osnovnu i srednju. Do drugog gimnazije je igrao rukomet i kad je dobio napad epilepsije prestao je trenirati. Majka mu je umrla prije nekoliko godina. Nije imao nikog. Radio je u malom restoranu kod našeg prijatelja koji mu je koliko toliko pokušavao pomoći”, kaže Damir.

“Kada bi se pisala pismena vježba u školi imao sam nekog smisla za to, priča bi često počinjala sa “bio je lijep i sunčan dan”. A danas brate nit je lijep nit sunčan dan. Tužan da ne može biti tužniji….Krenulo je kroz rukomet, naši treninzi, svlačionica, tvoj prepoznatljiv njemački stil spremanja opreme i sve ispeglano, do bacanja šarafa sa suprotne noge pa makar i metar od gola sa komentarom “ne valja ljepilo” i osmijeh. Došlo vrijeme cura, zezanja,škole i kafana u kom se nismo štedili i davali smo uvijek svoj maksimum (glup i gluplji). Ne znam brate šta će mi više nedostajati, jedinstvene šale koje smo samo mi razumjeli, merak pored Drine, komentarisanje ko je veći klub Real ili Manchester i gdje je najbolji burek u gradu. Otišao si, otišao si prerano, ali sigurno na bolje i čistije mjesto koje ti zaslužuješ sa svojom skromnom dušom. U mom srcu će ostati ogroman nedorečen prazan prostor, jer smo mogli i trebali više. Oprosti mi za sve, voli te tvoj Comba puno”, napisao je na svom facebook profilu njegov prijatelj Nedim.

Dženaza će biti obavljena danas u 17.15 minuta, za što se pobrinula porodica preminulog, dok će se njegovi prijatelji iz srednje škole pobrinuti za nišane.

I za kraj ove tužne vijesti koja nikoga od nas ne ostavlja ravnodušnim.

Šta god da se dešavalo na Iranskom šetalištu tog dana, ne zaslužuje da okrenemo glavu, ukoliko smo to učinili. Ne okrenuti glavu ponekad je mnogo kompleksnije od odustajanja. Kažu ‘tvoje je samo onoliko koliko daš’.

Ne želimo da ulazimo u polemike na društvenim mrežama o žrtvama, tužiocima i sudijama, o onima koji su spremni da pomognu i onima koji to nisu. Molimo vas da ovu vijest ostavite bez takvih komentara u kojima ćemo izigravati male bogove na zemlji. To nismo, mali smo ljudi!

Neka je vječni smiraj ovom mladom čovjeku koji je imao pravo do kraja odlučivati o onom što jeste i onom što je izabrao. Ispratimo ga dostojanstveno i s molitvom kakvu zaslužuje svako biće.

Za neke druge dane ostavimo vrijeme našoj savjesti da se pita, za bilo šta, jer svaki dan u ovom životu je preispitivanje!

Mjesec je ramazana, vrijeme u kojem solidarnost, sabur i oprost imaju posebno značenje, kao što nas i svaka smrt uči nečemu!

Neka mu dragi Allah podari lijepi dženet, a porodici i prijateljima sabur!

E. Aganović