Put koji su godinama sami održavali uništile kiše

Svojim kućama bez traktora i terenskih vozila ne mogu doći, niti iz sela i njegovih zaselaka otići ljekaru ili u prodavnicu

Jaka kiša prije desetak dana uništila je seoske puteve u okolini Čajniča, a stanovnici Borajna upozoravaju da svojim kućama bez traktora i terenskih vozila ne mogu doći, niti iz sela i njegovih zaselaka otići ljekaru ili u prodavnicu. Makadamski put već godinama sami održavaju, ali sada ne znaju šta da rade, jer bez mašine oštećenja ne mogu popraviti.

Proizvode povrće

– Ja imam auto, ali ne mogu ovim putem ni doći, ni otići. Nenormalne padavine su bile, a, što je najgore, sve se desilo noću pa nismo mogli puno ni utjecati. Mi znamo da zavisimo od ovog puta, da nam je on žila kucavica, pa pokušavamo da to spasimo kad god možemo, koliko god možemo, ali sada stvarno ništa nismo mogli – kaže Safet Obuća, čovjek koji, osim zaseoka Vidobare u Borajnu, nema druge adrese.

Od odlaska u penziju prije tri godine Fadil Obuća intenzivnije obrađuje zemlju i proizvodi povrće kako bi popravio stanje u kućnom budžetu.

– I ranije sam to radio, ali sad sam stalno tu i prijavljen na čajničkoj općini. Put je katastrofa, nema metra da kažeš da možeš probrati – kaže Fadil.

Ismet Ališehović apelira na međunarodne organizacije i općine da im se pomogne, jer mještani motikama bez mehanizacije ne mogu puno učiniti.

Skromni zahtjevi

 – Imamo dosta ljudi sa strane koji sada ujesen dođu iz Goražda ili Sarajeva kako bi ubrali plodove, voće i povrće. Ja sam prijavljen u Sarajevu, ali 80 posto vremena provedem ovdje sa ženom. Obrađujem zemlju – dodaje Ališehović.

Stanovnici brdovitog čajničkog sela kažu da slični problemi muče i ostale stanovnike ove općine. Skromni su u svojim zahtjevima, ne očekuju asfalt, već se nadaju da im neko ustupi građevinsku mašinu i osigura malo goriva, pa će i vlastitim radom pomoći da se stanje normalizira.

Nekad pjesma, a danas pustinja

Vezira Ališehović ima 92 godine, a van Borajna provela je samo osam godina izbjeglištva. Živjela je u kolibi dok se njena kuća nije obnovila.

– Nekad je ovdje bilo puno ljudi. Bilo fino, prolazili svatovi, pjesma, svirka, a sada je pustinja. Da ima puta, doš'o bi neko da obere mive, ali nema. Put je skroz razvaljen i sad ne mogu ni doktoru, ni nigdje. Kako ćeš proći, kud ćeš!? A zdravlje nikako, boli me glava, imam visok pritisak – kazuje Ališehović.

 

Avaz