Kakva je veza zagrebačkih i beogradskih političkih susreta: Bosanski tronožac na dvije noge

Nakon zagrebačkog sastanka Milorada Dodika s predsjednikom i premijerom Hrvatske te naknadne posjete Bakira Izetbegovića Andreju Plenkoviću, sinoć je i u Beogradu upriličen još jedan susret, ponovo bez bošnjačkih predstavnika, koji je uzburkao političke duhove.

Samo što se smirila priča o Dodikovom odlasku u Zagreb i svojstva u kojem je nastupao, sinoć je organizirana večera u Beogradu čiji je domaćin bio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Na Insagramu se pohvalio da je ugostio prijatelje Milorada Dodika (član Predsjedništva BiH) i Dragana Čovića (dopredsjedavajući Doma naroda Parlamenta BiH).

Zvaničnog poziva za trećeg političkog predstavnika iz BiH nije bilo. Čelnik SDA i drugi dopredsjedavajući Doma naroda Bakir Izetbegović je kazao da Vučić nije slučajno pozvao samo dvojicu.

“Ne bi trebali to da rade Beograd i Zagreb. Bosanski tronožac ne može stajati na dvije noge”, poručio je Izetbegović uz konstataciju da bi se i on odazvao da je pozvan.

Dodik i Zagreb

Milorad Dodik se nesumnjivo približio zvaničnom Zagrebu u posljednje dvije godine. Praktično se to počelo manifestovati od trenutka kada je povukao pitanje vitalnog interesa entiteta Republika Srpska na zaključak Predsjedništva BiH o štetnosti izgradnje Pelješkog mosta bez konsultacija BiH. Na to se nadovezuje prilično mlak odnos konkretno Dodika o pitanju plana za izgradnju odlagališta nuklearnog otpada Trgovska gora na granici s BiH. Iako postoje kritike iz RS-a, Dodik je rijetko kada glasno kritikovao taj projekt.

Nedavna samostalna posjeta Zagrebu kao člana Predsjedništva i interpretacija da je predstavljao samo Srbe je dodatno uzburkala političke krugove, a dolazi nakon Dodikovog pojačanog dejstva da se naglasi navodna ugroženost i Srba i Hrvata u BiH, adresirajući probleme ka Bošnjacima.

Naknadna posjeta Izetbegovića Zagrebu zajedno sa Čovićem donekle je amortizovala onaj prvobitni dojam o političkoj nekorektnosti Zagreba.

Sada, u posljednjim pripremama pred početak predizborne kampanje u BiH i velikih turbulencija unutar SDA organiziran je beogradski susret “prijatelja”. Ponovo na stolu imamo temu o planskom preskakanju tzv. tronošca, kako Izetbegović figurativno naziva političke predstavnike konstitutivnih naroda u BiH.

Da li je Vučić mogao pozvati i Izetbegovića ili Džaferovića? Jeste. Da li je večera čisto prijateljska bez ikakvog službenog dijela? Vrlo vjerovatno, iako svaki susret političara može biti politički veoma bitan.

Građanski koncept?

Poruke iz Zagreba, a i Beograda su šablonske. Ravnopravnost svima, napredak i razvoj BiH i regije, ubrzanje puta ka EU. To je ono što piše u saopćenjima. Ipak, onaj dojam i simbolika takvih susreta uglavnom uzmu više pažnje u interpretaciji tih sastanaka. Tako je i sada.

I dok se u BiH mnogi trude nametnuti priču o važnosti građanskog koncepta, o predstavnicima građana, a ne naroda, praksa ukazuje da ranije spomenuti politički tronožac opet na kraju dođe do izražaja. Zašto nije nametnuta priča da su u Zagrebu na sastanku umjesto Izetbegovića trebali biti Željko Komšić i Šefik Džaferović? Ili zašto Komšić i Džaferović nisu uopšte u opticaju za neki beogradski susret?

Dominacija stranaka (SNSD, HDZ i SDA) je ta koja u praksi nameće pravila i zbog čega se sve svodi na dogovor stranačkih lidera, što se kasnije spušta na institucije. Ukoliko se historija bude ponavljala sada treba očekivati Vučićev poseban poziv Izetbegoviću na neki mini sastanak, gdje bi predsjednik Srbije opet bio predstavljen kao regionalni moderator stabilnosti koji će u praksi poslati suhoparne poruke o miru i razvoju, a suštinski iskorištavati kompleksnost političkih odnosa unutar BiH.

klix