Tužnu vijest saopćio je njegov kolega i profesor sa Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu Muhamed Akšamija.

– Bio je to velikan koji je u tišini svoga doma, sarajevskog i neumskog, stvarao čuda, a tek ponešto od tog blaga ponekad je pokazao i javnosti. On se nije nametao pod svaku cijenu, ali svi koji su uspjeli vidjeti njegova djela, zavoljeli su ih, a kroz njih i njega, jer je u svom djelu osigurao kontinuitet komunikacije između naslijeđenoga i egzistencijalnoga – napisao je u emotivnom statusu Akšamija.

Dževad Hozo posljednjih godina bio je bolestan zbog čega je vrlo često, gotovo nikako, napuštao svoj dom.

Kritičar Aleksandar Bassino svojevremeno je za djela Dževada Hoze zapisao:

“Uz neposredne sadržajne pobude Hozinih listova moramo priznati da nam historija jednog od oblika bosanskog grobišta, tj. muslimanskog, koji karakterišu kameniti obojeni spomenici, tzv. nišani – nije tako blizu kao što bi mogla biti. Prije svega, a s tim u vezi, treba upozoriti na jedan momenat, koji Hozo u svom djelu potencira i koji ga vodi na dalje istraživanje, posavremenju davnih poruka starih četiri stoljeća. Muslimansko grobište je, za razliku od kršćanskog, uvijek dio slike nekoga kraja; nije mjesto neke žalosti koju bi označavala bjelina ili crnina mramornih ploča i spomenika. Nišani su nekada bili obojeni, iako su im tragovi tih boja već izbrisani; svojim antropomorfnim oblicima i oblicima koji su im slični, realnim predmetima predstavljali su nosioce novog življenja. Umjetnikova zadaća je da njihove poruke razriješi, odnosno istinu nekog vremena prenese u savremenost.”

– Nažalost, otišao je akademik Hozo u vlastito grobište među svoje antropomorfne oblike… Neka mu je slava i hvala – istakao je Akšamija.