Kako je Toma Zdravković posudio automobil Rasimu Čengiću, konobaru iz Goražda

Ako bi se negdje zapio, zove Kiča na recepciju, a gazda mene pošalje da ga vratim, jer navečer ga čeka puna sala

Tri decenije nakon smrti Tome Zdravkovića oni koji su imali priliku da upoznaju jednog od najvećih pjevača i boema s ovih prostora još ga se sjećaju. Goraždanin Rasim Čengić, tada mladi konobar u čuvenom pansionu “Osmice” na Trebeviću, i danas čuva fotografiju s Tomom na kojoj zajedno pjevaju jedan od njegovih hitova. Njihov odnos bio je mnogo više od profesionalnog.

Ta slika bi mogla biti iz 1987. godine. Često je pjevao „Ismihanu“, volio je pjevati i sevdalinke. Prema mom mišljenju, takav čovjek se neće više roditi, jer on nije bio samo dobar pjevač već i čovjek. Bilo je nas, konobara, i po 15, ali Toma, kad dođe, obično bi pitao gdje je moj rejon. Volio je da ga ja poslužim, a i ja sam znao s gostima. Nekad bi me zafrkavao da glasnije pričam nego što on pjeva – kaže Čengić, koji se i danas, od davne 1973. godine, bavi ugostiteljstvom.

Rasim je 1982. godine dobio posao kod Salke Kiča, vlasnika čuvene sarajevske „Sloge“, a samo godinu kasnije na Trebeviću je počela izgradnja „Osmica“. Toma je u poznati ugostiteljski objekt dolazio svaka tri mjeseca, a Rasim je u pansionu radio oko osam godina. Iako je vrijeme učinilo svoje pa se mnogo toga zaboravilo, danas se sjeća situacija u kojima bi nastup Tome Zdravkovića kasnio.

– Ako bi se negdje zapio, zove Kiča na recepciju, a gazda mene pošalje da ga vratim, jer navečer ga čeka puna sala. Nikad nije ni bilo da nije puna sala. Ali on „daj još po jednu“, pa se malo čeka. Najviše je viskija u životu popio, ponekad ga premuntamo na rakiju, ali nije je volio. Nije bio neki gurman, već malo čalabrcne – priča nam Čengić.

Drugi gosti

Iako je Rasim imao želju, Toma nikad nije pjevao u Goraždu, ali jeste u jednom objektu između Foče i Tjentišta. Brojni nastupi u Sarajevu nisu bili slučajnost, jer Toma je volio Sarajevo, a i Sarajevo njega.

– Jednom mi je dao i svoj automobil Ford Granada da dođem u Goražde. Šalio se da je bolje taksi da mi plati, jer njegov auto je trošio k'o traktor – kaže Čengić.

Dok u nekim drugačijim okolnostima u svom restoranu „Kod Čenge“ u Goraždu danas dočekuje neke druge goste, godišnjica Tomine smrti izaziva sjetu i vraća uspomene na dane kad su ljudi bili bliži jedni drugima, pa i restorani i koncerti posjećeniji.

Druge zvijezde

Rasim je dočekivao sve poznate estradne zvijezde, od Safeta Isovića, koji bi svojim glasom u 4 ujutro probudio sve goste, do učesnika festivala na Ilidži 1985. godine. Tada je, na intervenciju Lepe Lukić, od Šabana Šaulića dobio bakšiš zato što ih je večera čekala nakon nastupa, u ranim jutarnjim satima.

– Kroz ovaj posao upoznao sam i sve sarajevske lopove tog doba, ali i direktore, a kad čovjek iz Goražda koji dođe u veliki grad upozna takve ljude, onda je siguran da neće biti gladan – kaže Čengić.

 

Avaz