RTV BPK
Kada joj se petogodišnja kćerka Ajna požalila da je boli stomak, njena majka Ezana Pršeš iz Goražda ni slutila nije da se iza te, u većini slučajeva bezazlene i prolazne tegobe kod djece, krije teška bolest.
Sve je počelo u oktobru 2013. godine. I dok je Ezana masirala stomačić četveromjesečnom sinu Imranu, zbog grčeva koje su česta pojava kod beba, njena petogodišnja Ajna prilazila bi majci sa molbom da i nju masira žaleći se na bolove.
Majka je bila donor
– Mislili smo da je samo riječ o prolaznoj dječijoj ljubomori jer sam tada više pažnje posvećivala bebi. No, nije bilo tako – govori Ezana dok počinje priču o, kako kaže, najtežem perioda u svom životu.
Nakon toga uslijedili su periodi čestih visokih temperatura.
Jedan dan bilo je sve u redu, a drugi bi se djevojčica probudila sa temperaturom. Bio je to alarm da Ajna hitno mora na temeljite ljekarske preglede.
– Nakon urađenih nalaza, ljekari u Goraždu posumnjali su na leukemiju, i poslali nas u Sarajevo na dalje pretrage. U Sarajevu, samo dva dana nakon što smo stigli, na osnovu urađenih nalaza, ljekari su nam saopćili strašnu vijest – Ajna boluje od akutne limfoblastične leukemije. Odmah su joj uključili hemoterapiju, ali nije reagirala, nakon čega su pojačali dozu. Podnosila ih je nekako, ali ju je to toliko iscrpilo jer je trajalo dugo – prisjeća se Ezana.
No, vrlo brzo ispostavit će se da hemoterapija nije dovoljna. Ljekari su roditeljima saopćili da, žele li i dalje gledati svoje dijete, Ajna hitno mora na transplantaciju koštane srži.
– Krenula je potraga za stopostotnim donorom, ali naš sin to nije mogao biti jer im podudarnost koštane srži nije bila dovoljna. Na kraju su nam ljekari sa KCUS-a savjetovali da odemo u Tursku gdje se radi haploidentična transplansplantacija koštane srži – dodaje Ezana.
Vrlo brzo porodica Pršeš otputovala je za Tursku, a Ajnin donor bila je njena majka.
– Nije baš bilo lahko. Ajna je u Tursku otišla u teškom stanju, bila je jako slabašna, a i prognoze ljekara nisu baš bile puno optimistične. Transplantaciju smo obje teško podnijele, ali zahvaljujući Bogu, sve se dobro završilo. Postojala je bojazan od odbijanja transplanta, pa su je ljekari i od toga jedno vrijeme liječili – objašnjava Ezana.
Danas, osam godina poslije, Ajna je zdrava djevojčica, učenica šestog razreda osnovne škole, bavi se sportom, svira klavir u muzičkoj školi.
Pomoć dobrih ljudi
– Činimo sve da ono što smo prošli zaboravimo i živimo normalno. Naravno, terapije su ostavile posljedice, naročito na koži, koja je posebno osjetljiva, ali i na očima, no, Ajna se ne da. Ona je vesela i razigrana djevojčica, puna života. Povremeno, a to je dva puta godišnje, odlazimo u Sarajevo na kontrolu. Hematoonkološko savjetovalište, ali i Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka”, uvijek su tu za nas šta nam god zatreba – ističe Ezana.
Iako je liječenje u većini finansiralo zdravstveno osiguranje, ipak neki lijekovi, na koje je Ajna bila alergična, morali su biti zamijenjeni drugima koji nisu bili na esencijalnoj listi. No, zahvaljujući Udruženju lijekovi su nađeni i kupljeni.
– Federalni fond solidarnosti platio je i liječenje u Turskoj. Ali mi smo tamo morali boraviti godinu, a smještaj i hranu sami smo finansirali. To smo uspjeli zahvaljujući prijateljima koji su nam pomagali. Kada se sa ove distance prisjetimo svega, bila je to teška višemjesečna borba, prije svega za život našeg djeteta, ali i egzistencijalna jer bez para čovjek danas, nažalost, ništa ne može, a one, kada je u porodici neko bolestan, jednostvano nestaju. No, dobri ljudi uvijek se pojave kad su najpotrebniji, bar je tako bilo u našem slučaju. Nikada to nećemo zaboraviti isto tako kao što nikada nećemo odustati od borbe jer rak jeste teška bolest, ali to nije kraj – poručila je na kraju razgovora hrabra majka Ezana Pršeš.
Faktor