Nekada su samo trenutak i rečenica dovoljni da jasno pokažu karakter kako ljudi tako i ratova. “Ja sam taj Avdo kojeg tražite” je rečenica sa kojom je pukovnik Avdo Palić svjesno se predao u ruke oficirima, a zapravo hajducima Vojske Republike Srpske.
Uprkos tome što je Palić došao da pregovora, suprotno svim pravilima ratovanja zarobljen je i četvrtog augusta iz Žepe odveden u tajni vojni zatvor u Bijeljini. Petog septembra su ga iz Bijeljine po naređenju Glavnog štaba Vojske RS-a odveli kapetan Dragomir Pećanac i pripadnik VRS Željko Mijatović. Upravo se taj datum, 5. septembar, smatra danom kada je ubijen.
Palićevi potezi su pokazali oštru razliku između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Vojske Republike Srpske. Dok je Palić otišao na pregovore kako bi spasio živote civila, Vojska RS-a i MUP RS-a su činili zločine. Da su “oficiri” sa kojima je Palić trebao da pregovara zaista bili oficiri oni bi od Palića učili se prvo ratnom umijeću, a zatim i oficirskoj riječi i časti. Oficiri jedne vojske su davali život da zaštite civile, dok su drugi dali dušu đavolu kako bi izvršili masakre.
Poštovanje prema protivniku je zabilježeno još prije 2.500 godina. Herodot je u svojoj Historiji pisao o zarobljenom helenskom mornaru kojeg su Perzijanci ostavili na životu jer su se divili njegovoj hrabrosti. Pokazalo se da “oficiri” koji su zarobili Palića nisu bili na razini svijesti koja je postojala prije dva i po milenija, nego samo mrlje na stranicama historije.
Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice u novembru 2001. godine u Vragolovima kod Rogatice, zajedno s ostacima još osam žrtava. Nakon prve neuspješne analize, u augustu 2009. utvrđeno je da ostaci pripadaju Avdi Paliću. Sahranjen je u haremu Ali-Pašine džamije u Sarajevu.