RTV BPK
Njen primjer samo oslikava širi problem žrtava ovakvih videa i fotografija. Zbog stigme u društvu i manjka podrške, žrtve ne samo da izbjegavaju dijeliti svoje priče, nego oklijevaju i prijaviti ih policiji i tužilaštvu.
Prema podacima koje je Balkanska istraživačka mreža prikupila ranije u Bosni i Hercegovini, između 2016. i 2020. godine istraživano je više od 100 slučajeva, ali samo 26 osoba je procesuirano, od čega je 18 osuđeno na uslovnu, a šest na novčanu kaznu.
Stručnjaci kažu da veliki broj žrtava nikada i ne prijavi svoje slučajeve. Neki ne vjeruju sistemu zaštite – da će im pružiti razumijevanje i podršku, dok drugi znaju da ne postoji dovoljno precizna zakonska norma na koju bi se pozvali. Određeni broj žrtava nema hrabrosti da se suoči s traumom i stigmom.
Midhat Izmirlija, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, objašnjava kako u Federaciji ne postoji inkriminacija dijeljenja seksualno ekplicitnog sadržaja – snimaka ili fotografija.
“Prema postojećim zakonskim rješenjima, sada se procesuira kao nedozvoljeno, odnosno neovlašteno optičko snimanje, i tako su vođeni postupci pred sudom u određenim predmetima“, navodi Izmirlija.
Iz Asocijacije za progresivne komunikacije objašnjavaju da nedozvoljena objava intimnih sadržaja još uvijek u mnogim državama nije ušla u zakonski okvir, ali važnije je razvijanje svijesti o problemu i senzibiliziranom pristupu policije i tužilaštava s kojima se žrtve prvo susreću.
Zloupotreba snimaka intimnih odnosa je tek u julu ove godine u Republici Srpskoj postala posebno krivično djelo, dok je u Federaciji izmjena zakona tek na putu od Vlade do Parlamenta.
Prema mišljenju Izmirlije, procesuiranje ovakvih djela, koja su u porastu, donošenjem potrebnih zakona bit će efikasnije.
Tužilac Tužilaštva Kantona Sarajevo Edin Šaćirović naglašava da ne postoji zavidan nivo svijesti o društvenoj opasnosti ove pojave koja je prisutna i vjerovatno utiče na to da se ovakvi slučajevi malo ili nimalo prijavljuju. Dodaje da je u Federaciji neovlašteno snimanje krivično djelo, ali dijeljenje intimnog snimka nije u svim slučajevima kažnjivo.
“Tu je izričito propisano da se radi o snimcima koji nastaju bez pristanka druge osobe, a koji se i dodatno u okviru te zakonske definicije distribuiraju, rasparčavaju, prikazuju, prenose drugim osobama bez pristanka te druge osobe, i u tom smislu imamo primjenu ove pravne kvalifikacije“, objašnjava on.
Izmirlija ističe i da sankcije predviđene u izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije te u Krivičnom zakoniku Republike Srpske nisu harmonizirane.
Prema riječima Šaćirovića, usvajanjem potrebnog zakona u Federaciji proširuje se domen pravne zaštite i na osobe koje su pristale na snimanje određenog sadržaja.
Dodaje kako sadašnji zakoni ne daju mogućnost da se nakon završetka procesa zabrani počiniocima i osuđenima da objavljuju podatke o žrtvama. Dodaje i da svi procesni zakoni ne regulišu pitanje online prostora.
Profesor Izmirlija navodi da se predviđa kako će inkriminacijom ovih djela u entitetskim krivičnim zakonima doći i do osnaženja žrtava da se obrate, odnosno prijave ova djela nadležnim tužilaštvima, kako bi došlo do efikasnijeg procesuiranja.
Pogrešna upotreba termina “osvetnička pornografija“
detektor.ba