RTV BPK
foto:faktor.ba
Prošle su dvije decenije od smrti prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, Alije Izetbegovića.
Ostao je zapamćen kao mudar političar koji je imao ogroman autoritet, a da je domovini bio odan do posljednjeg momenta govore podaci da je dok je bio na Klinici za Ortopediju i traumatologiju i poslije na Klinici za bolesti srca, krvnih žila i reumatizam, primao delegacije koje su mu dolazile. Posljednjeg kojeg je primio bio je tadašnji predsjednik turske Vlade, a današnji predsjednik Republike Turske, Recep Tayyip Erdogan.
Mladi muslimani i prva hapšenja
– Prvu mušku gimnaziju maturirao je 1943. godine. Sarajevo, odnosno cijela Bosna i Hercegovina, tada su bili pod okupacijom pronacističke Nezavisne države Hrvatske tako da se morao skrivati cijelu 1944. godinu kako bi izbjegao mobilizaciju u neku vojnu formaciju ustaškog režima. U toku rata, bavio se humanitarnim radom pomažući prognanim civilima u okviru pokreta “Mladi muslimani”, gdje je još prije rata pokušao pronaći i artikulaciju vlastitih političkih i idejnih opredjeljenja. Islam, antifašizam te antikomunizam, određivali su opću orijentaciju ovog pokreta – piše na oficijelnoj stranici Muzeja Alija Izetbegović.
Zbog pripadnosti organizaciji “Mladi muslimani” Alija Izetbegović je uhapšen 1946. godine te osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu. Iz zatvora je izašao 1949. godine. Ubrzo po izlasku iz zatvora studirao je agronomiju, koju je napustio nakon tri godine i upisao Pravni fakultet u Sarajevu, kojeg je uspješno završio u roku od dvije godine. Od 1950. do 1960. godine radio je kao rukovodilac gradilišta, a od 1960. do 1982. godine, kao pravni savjetnik u brojnim sarajevskim firmama.
Formirao Stranku demokratske akcije
– U proljeće 1983. godine je uhapšen i u ljeto iste godine u montiranom “Sarajevskom procesu” osuđen na 14 godina zatvora. U zatvoru je proveo šest godina. Tokom drugog boravka u zatvoru pisao je bilješke. Bila su to razmišljanja o životu i sudbini, vjeri i politici, o pročitanim djelima i njihovim autorima, ali ekonomiji i fizici. Tako je nastalo 13 “sveščica” kako ih je on nazivao, koje je Izetbegović uredio i objavio 1999. godine pod nazivom “Moj bijeg u slobodu” – navedeno je na oficijelnoj stranici Muzeja Alija Izetbegović.
Po izlasku iz zatvora Izetbegović je 1990. godine sa grupom istomišljenika formirao Stranku demokratske akcije (SDA), koja je na prvim višestranačkim izborima osvojila najviše glasova i kasnije će odigrati ključnu ulogu u odbrani BiH od agresije. Na čelu države i SDA bio je u više mandata.
U uvjetima raspada bivše SFR Jugoslavije, proglašenja nezavisnosti njenih republika, gomilanja oružja i ljudstva nekadašnje JNA u Bosni i Hercegovini, Izetbegović je bio jedan od pobornika referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Na referendum, održan 29. februara i 1. marta 1992. godine, izašlo je oko 64 posto građana BiH s pravom glasa, među kojima se 99 posto izjasnilo za nezavisnost Bosne i Hercegovine, nakon čega je u Skupštini RBiH usvojena Deklaracija o nezavisnosti i uslijedilo međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine.
Ovo nije pravedan mir
U turbulentnom vremenu početkom 1990-ih godina, Izetbegović je učestvovao u svim aktivnostima i razgovorima s ciljem očuvanja mira u Bosni i Hercegovini.
U najtežim vremenima agresije na Bosnu i Hercegovinu od bivše JNA i paravojnih srpskih jedinica, opsade glavnog grada Sarajeva, Izetbegović je ostao u zemlji, zajedno sa svojim narodom, a vrlo često se i sam nalazio u životnoj opasnosti.
Bio je učesnik mirovnih pregovora u američkom Daytonu 1995. godine, koji su rezultirali potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je zaustavljen četverogodišnji rat u BiH.
– Ovo nije pravedan mir. Ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jeste, u svijetu kakav jeste, bolji mir se nije mogao postići – izjavio je Alija Izetbegović netom nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora, 1996. godine, izabran je za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.
Odluku o povlačenju iz Predsjedništva BiH saopćio je 6. juna 2000. godine. Najavio je da će se povući po isteku funkcije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH 12. oktobra iste godine. Također, odbio se kandidirati na Trećem kongresu SDA 2001. godine, te je proglašen počasnim predsjednikom SDA.
Poznat i kao kralj mudraca
Izetbegović je autor većeg broja publicističkih radova i studija, te knjiga “Islam između istoka i zapada”, “Problemi islamskog preporoda” i “Islamska deklaracija”. Ove knjige prevedene su na nekoliko jezika i objavljene u više zemalja. Autobiografski zapis u knjizi “Sjećanja” objavio je 2000. godine. Godine 2004. objavljena su sabrana djela Alije Izetbegovića u 10 tomova.
Američki diplomata Richard Holbrooke je 1998. godine u intervjuu za Televiziju Bosne i Hercegovine kazao da je Alija Izetbegović “najzaslužniji za opstanak Bosne i Hercegovine”.
– Da nije bilo Alije Izetbegovića, ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Da je otišao u Tuzlu, Sarajevo bi palo i Slobodan Milošević je to rekao – rekao je tada američki diplomata i arhitekta Dejtonskog mirovnog sporazuma Richard Holbrooke.
U Muzeju sjećanja na 15. juli u Istanbulu na izložbi o historijatu državnih udara u svijetu i o historiji kolonijalizma, na jednom zidu postavljene su fotografije boraca za slobodu i protiv ugnjetavanja, a tu se u društvu Mustafe Kemala Ataturka, Mahatme Gandhija, Che Guevare, Nelsona Mandele i Martina Luthera Kinga, našao i Alija Izetbegović.
Pored njegove slike piše: “Svojim intelektualnim porijeklom Alija Izetbegović, poznat i kao kralj mudraca, osvojio je divljenje cijelog svijeta svojim odnosom prema zločinima počinjenim protiv čovječanstva tokom raspada Jugoslavije. Borio se za to da Bošnjaci u Bosni i svi ljudi vode dostojanstven život.”