RTV BPK
foto:vijesti.ba
Današnji datum, 26. oktobar se uzima kao datum kada je 1377. godine krunisan prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić, iako tačan datum nije utvrđen.
Prva polovina XIV stoljeća, odnosno vrijeme vladavine bosanskog bana Stjepana II Kotromanića (1322-1353) pripada počecima naglog uspona srednjovjekovne Bosne. Teritorijalna ekspanzija i udvostručenje teritorija, oživljavanje rudarske proizvodnje kao i intenziviranje trgovine razlozi su koji su uz vojnu moć i ugled bosanskog bana stvorili temelje, koji će Bosnu dovesti do zenita u vrijeme njegovih nasljednika. Naredna faza teritorijalnog širenja ustupila je za vrijeme Stjepanovog nasljednika, nećaka Tvrtka I, koji je 1377. postao i prvi bosanski kralj.
U Milima (današnjim Arnautovićima kod Visokog) krunisao se kao ”kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju”.
Pohod na Crnu Goru okončao je osvajanjima teritorija sve do Kotora. Potom se okrenuo prema Srbiji i stigao do Sjenice u današnjem Sandžaku. Tvrtko je proširio svoju vlast na oblast Polimlja, a u Dalmaciji su njegovu vlast, pred kraj njegove vladavine priznavali skoro svi primorski gradovi sve do Zadra, ukjlučujući i tri otoka, Hvar, Brač i Korčulu.
Dr. Dženan Dautović je bio jedna od panelista na panel diskusiji „Ko je bio Tvrtko I Kotromanić?“ održanoj 20. septembra 2023. godine Sarajevu.
Za portal Historijografija, između ostalog kaže, da ono što možemo zaključiti je da Tvrtku nisu bile važne ni nacije, niti etnije.
– Čak je i u pitanju vjere, tog osnovnog mjerila srednjovjekovnog čovjeka, prvi bosanski kralj bio prilično pragmatičan. Ono što mu je očito bilo važno jeste najprije da proširi svoju domenu, Bosansku banovinu koju je naslijedio od strica bana Stjepana II, što je i uradio znatnim osvajanjima najprije ka istoku na uštrb teritorija Nikole Altomanovića (Podrinje i Polimlje) i Balšića (Trebinje, Konavle i Dračevica), a zatim i prema zapadu iskoristivši haos građanskog rata u koji je upala Ugarska kraljevina izumiranjem dinastije Anžuvinaca. Druga stvar koja je Tvrtku bila važna je da uzdigne svoju i čast dinastije kojoj je pripadao. U tom svjetlu treba gledati i ženidbu sa bugarskom princezom Dorotejom, izradu geneaoloških stabala dinastije Kotromanić, pa čak i početak upotrebe spomenutog dinastičkog prezimena, koje se ranije nije koristilo, kao i pisma na strane dvorove u kojima je opisivao svoje uspjehe. Na kraju, ali ne nužno ovim redom, važno mu je bilo i uvećanje ličnog bogatstva i bogatstva kraljevstva kojim je vladao. Gradovi, trgovi, rudnici, solni kumerci, odnosi sa Dubrovnikom i Venecijom, o svemu tome je Tvrtko vodio pažnju i nastojao da unaprijedi i maksimalizira, navodi Dutović.
Bosna je za vrijeme njegove vladavine proživljavala vrhunac svoje srednjovjekovne moći, a svoje granice je proširila na dijelove sadašnje Srbije, Hrvatske i Crne Gore.
(Vijesti.ba)