Užasno stanje u Studentskom domu Bjelave, najavljuju i proteste: Bolje se hrane okorjeli kriminalci po zatvorima!

Belmin Filan, potpredsjednik Udruženja studenata Studentskog centra Sarajevo, i njegovi saborci Nedim Karamović, Aldin Mešan i Adnan Mujkić, mjesecima upozoravaju na katastrofalne uvjete u ovom domu. Nisu ljuti ni na direktora Amara Dovadžiju ni na uposlenike, nego, kako kažu, na Vladu Kantona Sarajevo.

Ko je kriv

– Zna se ko je zadužen za uvjete u JU Studentski centar Sarajevo. Imamo mnogo problema i nije isključena ni opcija protesta. Sve zavisi od njihovog odgovora na sadašnje stanje – kažu skoro uglas sagovornici “Dnevnog avaza”.

Prvi i glavni problem koji je urgentan je ishrana. U šali dodaju da se bolje hrane okorjeli kriminalci po zatvorima nego studenti.

– Stanje u kuhinji od početka godine se stalno pogoršava. Kada je riječ o kvalitetu hrane, dosta je lošije nego ranijih godina. Po meni, četiri su uzroka. Prvi je nedostatak radnika u kuhinjama, jednostavno, ljudi “prebijaju” smjene. Drugi problem je nemar Vlade KS prema ovoj ustanovi, konkretno ne žele da raspišu konkurs za prijem novih uposlenika, kvalitetnijih kuhara. Treći problem je inventar koji je vrlo star. Posuđe je istrošeno. Četvrti problem su dobavljači koji ne dostavljaju sve potrebne namirnice, primjer je nedostatak crvenog mesa. Nije ga bilo četiri mjeseca – kaže Filan.

Nezadovoljstvo radnika odražava se na kvalitet života studenata, a za plaće uposlenicima nadležna je Vlada.

– Zamjena kotlovnice je obećana 2018., pa i 2019. godine. Od toga ništa nema. I danas je ista kotlovnica i ljudi koji su zaduženi za taj dio posla kažu da je to tempirana bomba. Ne dao Bog kakve eskalacije. Ukoliko nas ne čuju i ako se ovo ne popravi, mi idemo u proteste – dodaje Filan.

Nedim Karamović kaže da je u Domu već tri godine.

Nije fer

– Imamo problem sa sportskim terenima jer su nam oduzeti, bukvalno. Restaurira se 8. paviljon za potrebe Fakulteta zdravstvenih studija, ali nismo mi krivi. Jedan od načina da se studenti zbliže, upoznaju upravo su ti sportski tereni koji su nama onemogućeni – ističe Karamović.

Aldin Mešan je govorio o problemu poskupljenja usluga korisnicima Doma.

– Poskupljenja koja su se desila u Domu na Bjelavama su oko 50 maraka, a kantonima koji plaćaju subvenciju 30 maraka. Zavisno od paviljona kreće se i cijena. U 2. paviljonu, u kojem ja živim, cijena sobe je 250 maraka. Kvalitet usluge ne odgovara toj cijeni koju plaćamo. Povećanje cijena je objavljeno dan prije useljenja studenata, ni to nije fer – navodi Mešan.

Adnan Mujkić ističe da je stanje u zajedničkim toaletima katastrofalno.

– Za mene je ovo preživljavanje i mislim da studenti ovo nisu zaslužili – kaže Mujkić.

Na kraju su otkrili informaciju da studentima nikada nisu vraćena sredstva za period koronavirusa.

Stid me gdje trebamo smjestiti studente

Amar Dovadžija, direktor JU Studentski centar Sarajevo, kaže za “Dnevni avaz” da je loše stanje zatečeno.

– Uvjete u samim domovima zatekli smo prilikom preuzimanja s dugom od 13,5 miliona KM, dug prema Poreznoj upravi 4,5 miliona KM plus kamate, na to 7 miliona, to je 11, i obaveze prema dobavljačima 2,3 miliona KM. Poredali smo prioritete, prije svega da očistimo taj dug prema Poreznoj.

Stid me gdje trebamo da smjestimo i primimo studente. Daleko je to od optimuma kako bi trebalo da bude za potrebe studenata. Vlada KS je pomogla, ali u 2007. godinu smo se morali vratiti, u vrijeme kada je počeo da se stvara taj dug. Vlada je izdvojila četiri i po miliona do sada.

Sve to traži kompletnu rekonstrukciju. Nadamo se da ćemo uspjeti nešto da renoviramo, bojim se da je sve ispod 10 miliona KM malo. Nije se u kontinuitetu ulagalo, nije se radilo i to je sve došlo na naplatu. Ja nekako najviše nosim taj teret. Pokušavam da imam prijateljski odnos sa studentima, vjerujte, gdje ne bih svoje dijete smjestio, ne bih ničije. Dobavljači su obustavljali isporuku, mi naručimo za 5.000 KM, oni isporuče za 2.000. Milion i 600.000 je dug prema dobavljačima.

Imali smo problem s crvenim mesom. Prođe tender po jednoj cijeni, on krene da isporučuje i podigne cijenu. Sve to traje dva-tri mjeseca, na kraju ispašta krajnji korisnik, u ovom slučaju djeca. Krenuli smo u boljem pravcu, iako, bez jače podrške, sami nećemo moći – naveo je Dovadžija.

avaz.ba