RTV BPK
Problem državnog javnog RTV servisa je višegodišnja konstanta i na neki način preslika je i političkog stanja države. BiH je država u kojoj su u mnogo boljoj poziciji i finansijski i na svaki drugi način enttitetski javni servisi (FTV i RTRS), dok je državna televizija, koja je u svakoj zemlji simbol države, u skoro bezizlaznoj situaciji.
Prvi problem je novac, odnosno naplata i raspodjela RTV takse, gdje BHRT izvlači najdeblji kraj.
Zakon postoji, a kao da ga nema
U BiH postoji Zakon o javnom RTV sistemu BiH i njime se uređuju odnosi tri javna RTV servisa i zajedničkog pravnog subjekta unutar tog sistema. Iako svi javni emiteri (BHRT, FTV i RTRS) imaju samostalnost u smislu uređivačke politike te institucionalnu autonomiju, dužni su raditi i u skladu korporacije koja uređuje poslovanje u ime sva tri javna emitera. Pa u tom smislu i pitanje naplate takse.
Zakon kaže da BHRT vrši naplatu RTV takse na teritoriji Brčko Distrikta BiH, RTFBiH na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i RTRS na teritoriji Republike Srpske. Prema zakonu prikupljeni novac se uplaćuje na jedinstveni račun i raspoređuje se u omjeri po 25% entitetskim javnim servisima, a 50% državnoj televiziji.
No problem je što se taj zakon ne sprovodi. Kao i u svemu u pozadini priče je politika, pa državna televizija ima velika potraživanja od prikupljene takse, a posebno od RTRS-a, čiji dug prema tvrdnjama BHRT-a iznosi oko 80 miliona KM.
Gdje je u cijeloj priči RTRS
Za petak je najavljen novi sastanak, a državni ministar prometa i komunikacija Edin Forto je najavio intenzivan rad na ovom pitanju. No, veoma je zanimljivo da se ovo kompleksno pitanje BHRT-a i načina prikupljanja takse te finansiranja općenito pokušava riješiti, a da u direktne razgovore skoro da nisu uključeni politički predstavnici iz RS-a te RTRS-a. To naročito dolazi do izražaja ako se zna za dugove RTRS-a prema BHRT-u.
Ono što se u najboljem slučaju može desiti jeste još jedno privremeno rješenje, koje će opet uključivati samo aktere iz FBiH, dok se uloga i pozicija iz RS-a zanemaruje. Jer ukoliko se zaista želi pomoći državnom RTV sistemu, odnosno državnoj televiziji, zašto se onda ovaj problem ne rješava na državnom niovu? Zašto se na sto ne stavi pitanje kršenja zakona? Zašto se ne problematizira dugovanje RTRS-a i u tome odnos BHRT-a sa FTV-om i RTRS-om.
Sve mimo toga znači da će državna televizija i dalje biti, kako kaže direktor te ustanove Belmin Karamehmedović “neželjeno dijete”. To znači d aće se radnici moliti i boriti da dobiju makar plaću pa i bez doprinosa. To znači da nema govora o ozbiljnijem ulaganju, nema govora o novim savremenim produkcijskim sadržajima, emisijama, vraćanju na Evroviziju i tako dalje. A državna televizija je i doslovno i simbolički slika države.
klix.ba