RTV BPK
Gušo u uniformi s otvorenja ZOI-ja. Avaz
Možda je neko sačuvao neki detalj, ali mislim da je ovo jedina kompletna sačuvana uniforma, jer je nisam vidio ni u sarajevskom muzeju, kaže Gušo
Goraždanin Safet Gušo brižno je čuvao odijelo-uniformu i opremu koje je koristio na ceremoniji otvorenja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, a četiri decenije od veličanstvenog otvorenja na Olimpijskom stadionu Koševo odlučio ga je obući i pokazati čitaocima “Avaza“.
Tri ljubavi
Vjeruje da je jedini od učesnika programa, izvedenog pred oko 60.000 prisutnih na stadionu i oko dva miliona pored malih ekrana, koji je sačuvao uniformu nekada čuvenog Jugoslovenskog proizvođača sportskih artikala – YASSA.
– Nema je niko zato što su ljudi, kad smo se vratili s Olimpijade, ova odijela nosili na skijanje, išli u grad u njima jer je raji bilo drago da se pojave tako obučeni, a topla je i vrlo kvalitetna odjeća u pitanju. Ja sam je spakovao u svoj muzej i ništa joj ne fali, samo što je malo izblijedjela. Možda je neko sačuvao neki detalj, ali mislim da je ovo jedina kompletna sačuvana uniforma, jer je nisam vidio ni u sarajevskom muzeju – kaže Gušo.
Safet je imao tri ljubavi u životu, bio je nagrađivani vatrogasac i koreograf, ali i vrhunski stolar. Fragmente sjećanja čuva u malom, ličnom muzeju u objektu pored porodične kuće, gdje su izložene medalje, nagrade, stari predmeti, novine, fotografije…
Bosanski ćilim
Svoje mjesto među njima našle su i one s Olimpijade, na čijem je otvorenju nastupio kao član KUD-a „Slaviša Vajner Čiča“ iz Vitkovića.
– Pripreme su trajale pola godine u fiskulturnoj sali u Vitkovićima, a onda 15 dana na Grbavici. Radilo se, a da nismo bili ni svjesni šta nam se dešava. Znali smo da je to otvorenje Olimpijade, da će biti puno ljudi, ali nisi mogao naslutiti takvu atmosferu. Bio je veliki broj KUD-ova iz cijele BiH, a mi smo vježbali samo jedan dio koreografije na kojoj su hiljade tijela pravile velika slova i motiv bosanskog ćilima – ističe Gušo.
Nezaboravna druženja
Olimpijadu su, kaže Gušo, preživljavali iz dana u dan.
– Poslije proba ostajali smo na druženjima, to je nešto nezaboravno. Kad danas vidim ovu djecu kako ih ništa živo ne zanima, duša me moja zaboli – ističe Gušo.