Ona je ispod ruševina spašena 21 sat nakon zemljotresa. Usljed urušavanja stambenog objekta u Baglaru u Diyarbakiru, porodica Basal ostala je pod ruševinama. Poginuli su njen muž Osman, sinovi Musa i Sadik, unuci Masal, Kerem, Zemzem i Ravza Kirat i snaha Evrin. Saime je spašena sa još dvoje djece.

Bol je još uvijek svježa iako je prošla godina od razornih zemljotresa. Gleda fotografije najmilijih i prisjeća se zajedničkih trenutaka. Za Anadoliju se prisjetila noći kada ih je pogodio razorni zemljotres. Probudilo ih je podrhtavanje tla, a za nekoliko sekundi su bili zatrpani pod ruševinama.

– Moja kuća je ostala prazna, zašto živim ovaj život? Svijet je za mene postao tamnica – kaže Saime.

 

 

 

Preživjela je zahvaljujući spasilačkim ekipama koje su je izvukle iz ruševina 21 sat nakon zemljotresa.

ad

– Nakon 15-ak dana u bolnici, saznala sam da su umrli članovi moje porodice. Prvo su mi rekli da su povrijeđeni. Kada sam saznala da su poginuli, život je postao zatvor za mene. Utjehu pronalazim u fotografijama. Svakodnevno gledam fotografije – kazala je Saime.

FOTO: Faktor.ba

 

Serkan Basal (22), koji je preživio, rekao je da su on i njegov brat na dan zemljotresa spavali u istoj prostoriji.

– Ne mogu da zaboravim šta se desilo tog dana – istakao je Serkan.

Šesti februar prošle godine promijenio je život Arifa Anaca.

Tursku je 6. februara prošle godine, u 4.17 sati ujutru po lokalnom vremenu, pogodio zemljotres jačine 7,7 u okrugu Pazarcik u Kahramanmarasu, a u 13.24 u okrugu Elbistan došlo je do drugog zemljotresa jačine 7,6 stepeni po Richterovoj skali.

Anacu je usljed zemljotresa poginulo oko 100 srodnika, među kojima je i najbliži – kćerka, unuka i zet.

Njegov ručni sat još uvijek pokazuje 4.17 sati, vrijeme kada je to područje pogodio zemljotres. Kćerka, unuka i zet su poginuli usljed urušavanja devetospratnice u distriktu Mimar Sinan u Adiyamanu. On je tada bio u Istanbulu. Vratio se čim je čuo vijest.

– Za mene je 6. februar bio proba za apokalipsu. Da se to ne dogodi ni mom neprijatelju. Oni koji nisu iskusili bol za djetetom ne znaju šta je to. Imovina se može nadoknaditi, ali dijete ne može – ispričao je Anac.

Navodeći da je zaustavio svoj sat u 4.17 u prvim minutama zemljotresa, Anac je rekao:

– Koristim svoj sat 25 godina. Zaustavio sam ga u to vrijeme jer ništa više nije isto, moj život nije isti.

Prisjetio se da je tu večer prije zemljotresa razgovarao sa kćerkom. Međutim, ujutro je dobio loše vijesti.

– Nazvao me brat i rekao da je u Adiyamanu bio veliki zemljotres i uništena je zgrada u kojoj mi je živjela kćerka. Sve sam zvao, nisam znao šta da radim. Odmah sam otišao tamo – ispričao je Anac.

Tada su za njega stali i vrijeme i život.

– Hodam ulicama i avenijama rodnog grada, sjećanja su mi uništena, prijatelji su poginuli. Uspomene čuvam u telefonu”, rekao je Anac.

U “katastrofi stoljeća” koja je pogodila Kahramanmaras, kao i Hatay, Osmaniye, Adiyaman, Diyarbakir, Sanliurfu, Gaziantep, Kilis, Adanu, Malatyu i Elazig, 53.537 ljudi je izgubilo život, a 107.213 je povrijeđeno.