Lik i djelo novinara i diplomate Sulejmana Vlajčića

Piše: Imamović Benamin

Sulejman Vlajčić jedan je iz plejade najpoznatijih novinara iz Goražda svog vremena, radeći u Goraždu i Sarajevu. Pored novinarstva bavio se i drugim društvenim aktivnostima.

Sulejman Vlajčić Sule, je rođen u naselju Čehajići (Vlajčići) opština Goražde. 4. janura 1948. i najstariji je od troje djece Osmana Vlajčiča i Vlajčić Devlije rođene Ahmetspahić iz Djakovića, Osanica. Imao je još braću Zufera i Junuza. Njegov brat Junuz Junga je bio poznati golman Radničkog, trener muške i ženske ekipe rukometnog kluba u Goraždu. Od 2025. počeo se održavati i Memorjalni turnir Junuz Vlajčič Junga.

Školovanje i radna karijera

Sulejman Vlajčić završava u Goraždu Osnovu školu i Gimnaziju u periodu školske 1963/1964 do 1966/1967 godine. Upisuje žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Zavšava studije do kraja 1972. godine.

U novinarstvu je radio 25 godina i prošao sva novinarska zvanja od saradnika do glavnog i odgovornog urednika.

Radio je za sve tadašnje novine u Goraždu, kao i za Oslobođenje i druge dnevne novine, kao i sedmični list Ven, koje su izlazile u Sarajevu.

Radio Goražde – Radnički Univerzitet

U okviru Radničkog unuverziteta u Goržadu, 27. jula 1970. godine, počinje se emitovati program Radio Goražda. Novinarsku karijeru u Goraždu započeo je početkom 1973. na Radiju Goražde gdje obavlja poslove urednika i šefa Dopisničke mreže. U razgovorima sa Hajrudinom Čauševićem o Radiju Goražde, maja mjeseca 2010. godine, naveo je sljedeća imena koja su bila tada: Muhamed Hadžijahić, Ljiljana Blagojević, pa Sulejman Vlajčić, Drago Jovičić, Ratomir Milović, pa Slavko Klisura i Vojo Tanasković, čiji je Sulejman prvi urednik, od 1978. godine. Jer su Slavko Klisura i Vojislav Vojo Tanasković počeli raditi od 1978. godine.

Bili su članovi ansambla Amaterske scene Radničkog univerziteta u Goraždu, a dio života Voja Tanskovića su još goraždanski planinari i kajakaši. Onda dolaze Sabiha Hadžimuratović, Jasna Čelik Čohodar, Anka Ćurovac.

Bio je član Lutkarskog pozorišta u Goraždu, u periodu od 1965. do 1970., kao i Amaterske scene Doma kulture (Radnički Univerzitet) u Goraždu. Kako mi je jednom rahmetli Koso Ramiz pričao, imali su turneje sa tadašnjim lutkarskim pozorištem, preko Međurepubličke zajednice kulture iz Pljevalja. Članovi ansambla Lutkarskog pozorišta iz Goražda tada, po riječima rahmetli Ramiza Kosa, bili su: Hajrudin Čauševič, Koso Ramiz, Jevđević Ranko, Milović Mlađo, Furtula Vlajko, Fadil Faković, Šehovć Mustafa Đeda, Jovanović Slavica, izvjesna Perić, Sulejman Vlajčić, a kasnije dolaze Branislav Beco Pljevaljčić, Tafro Nurije Sead.

U TV magazinu Ven, 24. novembra 1973. godine objavio je razgovor sa pokojnim Radom Jovanovićem pod nazivom “Sevdalinka neće stranputicom“. Između ostalog na kraju teksta pisalo je: „Posjeta porodici slavljenika Rada Jovanovića koji u ulici Milivoja Vujovića u Goraždu živi sa suprugom Vukicom, nastavnicom, i kćerkom Oljom, bila je završena. Nismo izašli iz dvorišta, a iz radne sobe Rada Jovanovića čuli su se tanani zvuci harmonike. Možda će to biti jedna od novih melodija“

Pobjednik je „Reporterskog kupa“ radio stanica Bosne i Hercegovine 1976. i dobitnik nagrade.

Nepunu godinu nakon početka rada na Radiju Goražde, postaje dopisnik Oslobođenja od 12. februara 1974. do marta 31. marta 1976. godine. A od 1. aprila 1976 . do 29. decmbra 1980. se vraća na Radio Goražde i Radnički univezitet Goražde.

Saradnja sa Radio Zenicom

Kadrovski, finansijski i prostorno ojačana, Radio Zenica je i 1980-ih godina bila jedna od vodećih lokalnih radio stanica, uključivši se redovno u mrežu Zajedničkog talasa Radija Bosne i Hercegovine.

U te prve dvije decenije rada na Radio Zenici – zahvaljujući talentu, znanju i ambicioznošću – stasalo je, ili potvrdilo raniji stečeni renome, nekoliko vrhunskih novinara, menadžera i producenata koji će, i na ovom mediju, ali i u Bosni i Hercegovini, pa i van nje, postati vrlo uspješni i poznati. Među njima posebno su se isticali: Pane Škrbić, Tomislav Kašljević, Josip Dujmović, prof. Željko Škuljević, Sulejman Vlajčić, Medina Delibašić, Sergije Princip, Ademir Jerković, Bogoljub Ilić, Rasim Borčak, Marijan Džambo, Ankica Posavljak, Zlata Šehić i još neki.

Urednik štampanih izdanja SO Goražde

Dok je radio u Goraždu, i kasnije, kada je ova u to vrijeme goraždanksa ‘komuna’ izdavala neke od svojih štampanih publikacija vezanih za godišnjice osnivanja i početaka svoga rada i djelovanja imao je čast da bude urednik tih izanja, pišući i predgovore, kao i autor čitavog sadržaja

Tako jedecembra 1978. kada je Vatrogasno društvo Alija Hodžić proslavljalo 50 godina od osnivanja (1928 – 1978) napisao predgovor. Bio je glavni urednik, autor teksta i u ogranizacionom odboru proslave.

1981. UNIS RO POBJEDA je bila izdavač monografije RO Pobjeda Goražde – Trideset godina rada 1951-1981. Sulejman Vlajčić je bio urednik izdanja. Redakcioni odbor činili su: Stojan Đoković, Aziz Hadžimuratović, Enver Kuljuh, Ahmo Adžović, Agan Imamović, Rade Raičevi, Milomir Božović, Sonja Mitrović, Zora Ivanović i Zarija Šobić.

Maja mjeseca 1986. godine Izlazi monografija 40 godina zadrugarstva, trgovine i ugostiteljstva u Goraždu i 10 godina UPI RO Goržade. Gdje je bio Glavni urednik, pored redakcionog odobra kojeg su činili Nikola Heleta, Redžep Gačanin, Ekrem Bavčić, Atko Taidžić, Mirsad Mašić, Mitar Puhalo, Vlatko Vojinović, Hidajet Kadrić, Nazif Kožo, Fehim Biser, Boško Janković, Ilija Jakić, Aleksa Perišić, Džemal Dizarević, Sinan Begović, Huso Džemidić, Junuz Kanlić, Šaćir Jahić.

Prelazak u Sarajevo

Negov angažman u Sarajevu počinje u RTV Sarajevo, Radna organizacija Informativno dokumentarni program krajem 1980. godine, da bi u januaru 1984. prešao u SOUR Radio Televizija RO Televizija Sarajevo i ostao do kraja oktobra 1991. godine. I pored toga je imao vremena da dođe u Goražde radi na publikacijama SO Goražde.

Izbori u BiH 1990. – Grupa za izbore:

Još u junu 1990. u posebnim terminima TV počelo je predstavljanje novih političkih stranaka u BiH i njihovih osnovnih programskih opredjeljenja. Kako je broj novih političkih subjektiviteta rastao takoreći iz dana u dan, TV se suočila s potrebom da višestranačku stvarnost prati, bilježi i izvještava o njoj na konzistentan način, koji bi istovremeno jamčio ravnopravnost svim učesnicima i pravo javnosti da bude objektivno informirana, što se postojećim redakcijama nije moglo u cijelosti pokriti. Stoga je u Televiziji Sarajevo formirana Grupa za izbore, koja je od 10. septembra do 20. decembra 1990. u cijelosti pratila izborni proces, odnosno razvoj višestranačja u BiH tj. uvođenja parlamentarnog pluralizma, i to predkandidacionu i kandidacionu fazu kampanje.

Same izbore (prvi i drugi krug, ponovljena glasanja) zaključno sa konstituiranjem višestranačke skupštine. Grupu za izbore sačinjavali su: Aleksandar Vujisić, Konstantin Jovanović (TV parlament), Nedim Lončarević (SA-1), Budo Vukobrat, Sulejman Vlajčić, Smiljan Njagul, Raska Denjalić, Milan Trivić, te novinari volonteri Arijana Saračević, Aleksandar Kojović i Vesna Siljegović. Reditelji posebnih emisija bili su Slaviša Mašić i Jusuf Hamidović, dok su kompletnu organizaciju i produkciju vodili Sead Mulahusić i Edin Lonić. Rukovodilac Grupe, u zvanju zamjenika glavnog i odgovornog urednika TVSA, bio je Mufid Memija. Napisao je Suad Arnautović u svojoj knjizi Izbori u BiH 1990. – Analiza izbornog procesa. Radio je kao voditelj i uredik Političkog magazina na RTV Sarajevo.

PIN

Urednik je Podrinjskih Imfromativnih Novina (PIN), koje počinji izlaziti u Sarajevu početkom novembra meseca 1992. godine.. Pored njega redakciju su činili: Enver Imamović, Suad Arnautović, Rasim Borčak, Ismet Kalkan, Uzeir Bavčić, Enver Šadinlija, Muhamed Turković, H. Torlak, Dervišalija Hodžić, Nusret Hodžić, M. Hadžić, Sh. Kruhović, Adnan Buturović, Muhamed Nuhić,Kasnim Čeljo, Ljubomir Pilja,Željko Ivanković,Lemo Jakov,Fehmija Nikoćević,Žaklina Andrijević, Azra Hadzić, Sabina Bavčić, Venesa Zečević, Mevlida Serdarević, Jasna Karjćić, A. Mahić.

Pronašao sam dva digitalizirana članka, koje je Sulejman Vlajčić napisao pod nazivom Pismo braći u Goraždu – “Gonite ih preko Drine” i “Sloboda koja se ne brani, nema cijenu”, – interviju sa Predsjednikom ratnog predsjedništva mr. Hadžom Efendićem. Intervjuje je potpisao sa kolegom Muhamedom Turkovićem.

U svojoj knjizi “Bosanko pitanje i Srbi u BIH”, koja je objavljena 1999. u izdanju Bosanske knjige Sarajevo, akademik Mirko Pejanović napisao je sljedeće:

“…Mi predsjednici opozicionih stranaka, radimo zajedno na našem centru u ulici Danijela Ozme, individualno smo se prilagođavali i sveukupno, suočiti se sa ovom stvarnošću. Održao sam prvi govor za javnost, koji je snimionovinar TV Sarajevo Sulejman Vlajčić. Moja tema bilo kako gledati na dnevne i noćne napore da se uništi Sarajevo i njeni ljudi. Osudio sam i namjeru i čin uništavanja i ubijanja i pozvao sve patriote u Sarajevu da organizuju se u jedinice za teritorijalnu odbranu. Odbrana grad je za mene, mene, prije svega, bio moralna potreba…”

TV anagažman i Diplomatija

Nakon izbora 1990. mijenja se zakon o RTVSA. Tadašnja preduzeća, kao i RTV Sarajevo RO TV Sarajevo, mijenja svoje ime u Javno preduzeće Radio Televizije Sarajevo, gdje počinje raditi krajem oktobra 1991. Od maja mjececa 1992. predlaže se i usvaja promjena u JP RTV BIH.

Jula mjeseca ratne 1993. godine, iz RTVBiH prelazi u Ministarstvo vanjskih poslova, nakon čega je postavljen za kulturnog atašea pri Ambasadi RBiH u Sloveniji u periodu 1993-1995. Po isteku mandata, na poziv MVP, 28. februara 1995. godine vraća se u Sarajevo u Sektor za međunarodne bilateralne odnose MVP BiH, gdje je radio do 2000.

1998. je bio na krusu moderne BH diplomatije koja je održana u norveškom ministarstvu vanjskih poslova. Polaznici seminara su, pored ostaloga posjetili i konzularno predstavništvo BiH u Oslu. Prvi put zajedno.

“Ovo je prvi put da eventualni budući diplomatski predstavnici BiH, predstavnici sva tri konstitutivna naroda borave na jednom ovakvom seminaru u inostranstvu, kaže jedan od učesnika seminara Sulejman Vlajčić, donedavno novinar RTBiH.

– Za mene je to prvorazredna informacija, isto kao i naša zajednička posjeta jednom od diplomatsko konzularnih predstavništvava BiH, sviju, bez izuzetka. Inače, ovo se može ocijeniti kako jedan izvanredan gest norveške vlade. To što smo ovdje upoznali dobro će doći meni i, nadam se, mojim kolegama u našem budućem radu. Mogu reći da (smo mnogo toga naučili iz ove oblasti, a imali smo i priliku da se upoznamo sa aktivnostima ove države za pomoć BiH.” (Pisala je 12. juna 1998. Bosanska pošta – prilog potpisao F. Konjhodžić.)

Zatim od 2000. postaje direktor Kulutrnog centra BIH pri amasadi BiH u Zagrebu do 2004. Pa je jednom tako,

u okviru RAF festivala u Zagrebu predstavila se jedna nova bosanskohercegovačka scena, ona koja tek u posljednje vrijeme doživljava svoju renesansu – scena crtanog filma i stripa. Promociji su prisustvovali brojni hrvatski autori,novinari, kao i predstavnici ambasade Bosne i Hercegovine u Zagrebu,među kojima i gospodin Sulejman Vlajčić, ataše za kulturu Ambasade BiH i Hrvatskoj.

Nakon isteka mandata u Zagrebu imenovan je za vršioca dužnosti glasnogovrnika Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovne 2004 – 2005.godine. Prelazi za šefa Konzularnog odjela Ambasade BiH u Pragu od 2005. do 2009. Nakon toga postaje savjetnik u Uredu za odnose sa javnošću Ministarstva vanjskih polsova BiH u period do 2010. godine, a 2011. savjetnik u Uredu za odnose s javnošću i potparol MVP-a BiH.

Imenovan je 2012. kao potpredsjednik upravnog odbora Akademje Scenskih Umjetnosti (ASU) sa Hasijom Borić, predsjedavajuća, Mirjanom Papić Hrkaš, član, Prof. mr. Mersad Čuljević, član iz Minisatrstva Vanjskih poslova BIH. Pezioniše se 4. januara 2013.

Godišnjica mature

Uzima penzionisani profesor Božo Votrba dvolisnicu i sa rukom ispisanog spiska čita imena. Izlistava se generacija maturanata goraždanske Gimnazije iz 1966/1967.godine. Javljaju se Juso, Sulejman, Savo, Marta, Lutvo, Miro. Njih dvanaest od 39 imena koliko je pročitao profesor, je u razredu, na času.

Na času sjećanja. Na času uspomena koje teku, najprije lagano, a onda kreću poput bujice. Kao dragi biseri. Kao sjeta zbog onih koji nisu došli na susret. Kao tihe suze skrivene u uglovima očiju zbog školskih drugara koji više nisu živi.

Potom prisjećanja na vesele školske zgode. One koje su se desile prije više od pola vijeka. U razredu smijeh. Razmijenjuju se priče o porodicama, o djeci i unucima. Dogovaraju novi susreti.

Malo nas je danas ali smo došli vođeni srcima. Rekao sam svima iz naše generacije do čijih sam adresa i telefonskih brojeva došao da one koji ne dođu danas, nećemo zvati na proslavu stotinu godina mature – kaže u šali Sulejman Vlajčić, jedan od inicijatora ovog susreta, novinar, nekadašnji urednik Radio Goražda.

Nije se oglasilo školsko zvono, ali čas je završen. Bivši gimnazilajci izlaze iz škole i odlaze na nastavak druženja u nekom od goraždanskih restorana.

U razredu, na tabli, umjesto nekog zadatka iz matematike ili neke hemijske formule, ostaje kredom zapisano: „ 50 godina, 1966/67 godina, Gimnazija, Goražde“

Autor imena “Dječaci sa Drine” – Veliki prijatelj RK Radničkog- MRK Goražde

Nakon juniorskog klubskog prvenstva Jugoslavije za rukometaše održanog u Zagrebu 1975. Juniori RK Radničkog su u finalnoj utakmici 26. januara 1975. pobjedili zagrebački Metalac. I od tada su postali Dječaci sa Drine”. U Goraždu im je priređen svečan doček, a bili su gosti tadašnjeg predsjednika SO Goražda, kada su na poklon dobili ručne satove.

“Zamoljen sam da u povodu 60. godišnjice rukometa u Goraždu, za prigodnu publikaciju koja će u povodu proslave ovog značajnog jublijeja, biti štampana i promovisana na tradicionalnom susretu vetereana RK Radnički, napišem neka svoj sjećanja na 6 decenija rukometa u ovom gradu na Drini. Bio sam obradovan, ali i zabrinut. Jer, kako u, recimo dvije kartice novinskog teksta ispisati silu sjećanja na te događaje, jer , rukometne utakmice u Goraždu uistinu su bili praznici za koje je živjelo i staro i mlado”

Učestovao je na promociji dokumentarnog filma “60 godina rukometa u Goraždu”, autora Muhameda Bajrovića i foto monografije Dječaci sa Drine, autora Nazifa Homoraša, priređene 27. jula 2017. u Velikoj sali, holu i Domu mladih Centra za kuluru – gdje je bilo druženje sa rukometašima. Tada se obilježavao jubilej 60 godina rukometa u Goraždu kada su odigrane i revijalne utakmice u dvorani Mirsad Hurić.

Umro je u Srajevu – Opština Centar, 28.4.2018. godine u 70. godini života.

Epilog

U dokumentarnom serijalu Historija BH novinarstva BHRT-a, Fahrudin Fahro Bečić je na pitanje voditelja emisije: Koje je najbolje zanimanje? – Odgovorio je: Zanimanje novinara. I ono u jednu ruku i jeste. Pogotovo jer Sule je iz stare škole jugoslovneskih i bosnaskohercegovačkih novinara sa prelaza ‘60. na ‘70. godine prošlog vijeka. Naravno, novinari kažu da je to teška i odgovorna profesija. Jer novinar je aktivan skoro 24 sata dnevno. Novinar je čovjek koji oblikuje vrijednosti ljudskog života, prezentirajući ih onakve kakve su zaista tada i bile, ili jesu.

Što se tiče novinara u Goraždu, svaki od njih je dao pečat u historiji goraždanskog i BH novinarstva. Meni kao piscu nisu danas dostupne tadašnje novine koje su izlazile da bih dao sud o čemu je pisao i koje su teme zaokupljavale njegov rad u tom poslu. U svakom slučaju, nakon navedenih činjenica, daje mi za pravo da kažem da je Sulejman Vlajčić jedan iz plejade novinara svog vremena u Goraždu, Bosni (ne računajući rad u Diplomatiji), čovjek koji je svoj posao radio profesionalno, u svojoj bogatoj, ne samo novinarskoj, već i životnoj karijeri.