Muftija goraždanski Remzija ef. Pitić: Nema čišćenja od grijeha bez želje, volje, truda i priznanja da se pogriješilo

Bajram namaz predvodio je goraždanski muftija Remzija ef. Pitić koji je u bajramskoj hutbi podsjetio da smo Bajram dočekali u petak, najodobranijem danu u sedmici.

– Danas je prvi dan Kurban ili Hadži-bajrama. Naše hadžije su juče boravili na Arefatu, sinoć su klanjali akšam i jaciju na Muzdelifi. Jutros su na Mini bacili kamenčiće, obavili tavaf i skinuli ihrame. Da im Gospodar dva istoka i dva zapada, Gospodar prijestolja Plemenitog, Milostivi i Milosni Allah, dž.š., primi njihov hadž. Mi koji nismo u obredima hadža pripremali smo svoje kurbane, čistili svoj boravišni prostor, naše domove dočekujući Bajram – kazao je Pitić.

Šta je nama hadž i šta je nama kurban, upitao je goraždanski muftija.

– Jesmo li, i ako jesmo, koliko jesmo porinuli u duboke slojeve značenja ovih obreda? Jesmo li na visini zadatka u njihovom obavljanju? Ili smo ih pretvorili u rutinu, u nešto naviknuto – ta godinama to radimo? A, i babo rahmetli je to radio. Trebali bismo svaki svoj čin, svaki svoj obred, svaki svoj postupak obogaćivati neprestano vjerom u dragoga Boga i činjenjem svega samo i jedino u Njegovo ime. Kurban je žrtva kojom se čovjek približava Bogu. Hadž je obred – prilika da se očisti od grijeha u cjelosti. Nije moguće čišćenje bez napora, truda, bez žrtve. Ni najobičnije čišćenje. A pogotovu čišćenje od grijeha. Da bismo se vratili s hadža, čisti od grijeha kao kad smo došli na ovaj svijet, trebamo biti spremni na žrtvu – odvojiti svoje vrijeme za korisne stvari zajednici. Odvojiti svoje vrijeme za čišćenje.

Sebe i svoje porodice, džemata, zajednice. Baš onako, i nikako drugačije, kako je Ibrahim,a.s., bio spreman, i baš onako i nikako drugačije, kako je Ismail, a.s., bio poslušan. Trud, napor, žrtva, spremnost su u našem lijepom dinu uvjeti postignuća dobra na ovom i na budućem svijetu.

To je osnovna poruka obreda kurbana i hadža. Nema čišćenja od grijeha ‘nako, bez želje, bez volje, bez truda, bez priznanja da se pogriješilo. Nespremnost na žrtvu, na odricanje, na učešće u zajedničkom dobru vodi u nemar, u zapuštenost, u neodgovornost, u samoljublje, sebičnost kao krajnji domet ljudskoga sloma – naglasio je Pitić.

Avaz