Suđenje Iliću i ostalima: Nisu vidjeli optužene kada je bila akcija u Rudom

Nenad Jagodić je kazao da je Zoran Ilić radio u pekari u ulici u Donjem Polju u kojoj je on živio. Svjedok je rekao da je radio do aprila i da su Srbi, kao i Bošnjaci, organizovali straže te da su se vodili pregovori o podjeli.

Naveo je da 19. juni 1992. pamti kao jedan od najtežih dana u životu.

– Zove nas komandir da idemo u Zaganoviće, da se oslobodi taj dio Rudog, put prema bolnici na Sokocu – kazao je Jagodić.

On je rekao da je megafonom bilo pozivano bošnjačko stanovništvo da položi oružje, te da su ostavili ključeve kako bi im kuće bile pretresene.

Otvorena vatra

– Kad smo prišli kućama, odmah je otvorena vatra po nama. Gine desetak-jedanaest ljudi iz drugog voda, pet-šest je ranjeno – prisjetio se svjedok.

Dodao je da on tog dana u Rudom nije vidio “ni živa ni mrtva čovjeka”.

Zoran i Radenko Ilić optuženi su da su u naselju Rudo 19. juna 1992. učestvovali u odvođenju grupe civila bošnjačke nacionalnosti, kojima se od tada gubi trag. Oni su, u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske, optuženi za učešće u širokom i sistematičnom napadu.

Prema optužnici, Ilići su, zajedno s drugim vojnicima, došli pred podrum kuće Miroslava Jovičića, gdje su se nalazili civili, među kojima su bili žene i djeca. Njima je bilo naređeno da borave u podrumu dok traje napad, dok je muškarcima naređeno da izađu iz podruma jer idu u zarobljeništvo.

Jagodić je kazao da za vrijeme akcije nije vidio Zorana kao ni Radenka Ilića. Na pitanja tužioca Ahmeda Mešića, on je potvrdio da su dobijali oružje o Srpske demokratske stranke (SDS).

– Jesmo. SDA [Stranka demokratske akcije] je naoružavala Muslimane, a SDS je Srbe – rekao je svjedok.

Čuo da su ljudi stradali

On je dodao da 19. juna nije bio kod kuće Jovičića, a da je čuo da su neki ljudi stradali.

Svjedokinja Desa Pajić kazala je da je boravila kod tetka u Donjem Polju i da je sa sestrom u podrumu kuće Miroslava Jovičića kuhala za grupu vojnika. Rekla je da su hljeb nabavljali u pekari u kojoj su radili Zoran Ilić i Mane Gojković.

Ona se prisjetila dana kada je vršen pretres u kućama Bošnjaka koji su ostali da žive u komšiluku. Navela je da je čula da je bilo poginulih i ranjenih, a da su u jednom trenutku u kuću Jovičića dovedeni mještani bošnjačke nacionalnosti.

“Mi došli, gore pretresaju. Lubarda je bio s njima. Tom narodu kažemo: ‘Imate hrane tu, napravite sebi kafu’”, rekla je Pajić, dodavši da je ona otišla.

Kazala je da je nešto kasnije uslijedila pucnjava i da se sakrila u podrum kod komšije. Uveče je, kako je navela, vidjela vojsku.

Svjedokinja je rekla da među narodom koji je doveden nije vidjela Zorana Ilića. Prema njenim riječima, optuženi je non-stop radio u pekari.

Braniocu Veljku Ćivši je kazala da tog dana nije vidjela ni Radenka Ilića. Potvrdila je da je Slavko Lubarda stalno bio u alkoholiziranom stanju.

Pajić je tužiocu rekla da je sutradan čula da su civili iz Jovičićeve kuće odvedeni u Crkveni dom i “Rasadnik”.

Suđenje se nastavlja 5. juna.