RTV BPK
Višegrađanin Ermin Kuka, viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu bio je na današnjoj komemoraciji u Višegradu i govorio za Klix.ba.
“Pravosnažno presuđeni srpski zločinci u Višegradu se slave kao heroji i spasioci srpstva, njima u čast se crtaju murali i podižu biste, imaju veliki ugled u čaršiji i društvu. Višegrad je 1992. godine prošao pakao, a mnogo onoga što Rusi agresijom danas rade u Ukrajini, bilo je provedeno na malom prostoru Višegrada”, kazao je Kuka.
Naveo je jedan u nizu primjera kada su ruski dobrovoljci (Kozaci) koji su se borili na strani srpskih oružanih formacija, pod komandom Aleksandra Zagrebova, 12. januara 1993. godine napali selo Tvrtkovići.
Spaljena zemlja
“Operaciju su nazvali “spaljena zemlja”, a selo je u potpunosti opljačkano i spaljeno. Indikativno je da je, prema nedavnoj izjavi jednog od komandanata ukrajinske vojske, ruska vojska u invaziji na Ukrajinu počela primjenjivati upravo taktiku “spaljene zemlje” u istočnom ukrajinskom gradu Bahmutu. Tu taktiku su primjenjivali i početkom 1993. godine u Bosni i Hercegovini, i to na primjeru mnogo manjeg naseljenog mjesta. Žalosna je činjenica da je samo zločinac Milan Lukić do sada pravosnažno presuđen za zločin spaljivanja živih bošnjačkih civila na Bikavcu, 27. juna 1992. godine. Nemoguće je bilo da je samo jedan čovjek mogao to učiniti, sve pripremiti i provesti. Prema izjavi jedine preživjele Zehre Turjačanin, zločinac je govorio: “Dajte mi još Muslimana”, kako bi ih što više spalio”, istakao je Kuka
Podsjećajući da su u predmetima na Haškom tribunalu protiv zločinaca Milana Lukića i Sredoja Lukića sudije konstatovale da je Višegrad bio podvrgnut jednoj od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja u bosanskom sukobu te da je u samo nekoliko sedmica u ovoj općini “očišćeno” gotovo cjelokupno nesrpsko stanovništvo.
“U obrazloženju presude zločincu Milanu Lukiću naglašeno je da svi užasni zločini nad Bošnjacima, posebno spaljivanja živih civila, “izdvajaju se po izopačenosti napada vatrom, očiglednoj proračunatosti i čistoj bezobzirnosti i surovosti”,te “po stepenu boli i patnje koja je nanesena žrtvama dok su žive gorile”. Upravoje recentna praksa Haškog tribunala, kao i domaćih sudova u Bosni i Hercegovini u predmetima ratnih zločina počinjenih na području Višegrada, ukazala da su ti zločini, a posebno zločini spaljivanja živih bošnjačkih civila na lomačama pomno planirani i pripremani s ciljem potpunog uništavanja identiteta bošnjačkog naroda, čime je postala važan dokaz i osnov za međunarodnu i bosanskohercegovačku osudu genocidne i zločinačke velikosrpskeideologije u današnjem vremenu i kontekstu”, istakao je Kuka.
19 presuđenih zločinaca na ukupno 246 godina
Za počinjene zločine nad Bošnjacima u Višegradu pravosnažno je presuđeno 19 srpskih zločinaca, na 246 godina zatvora, uključujući i jednu doživotnu kaznu. Osam presuda je za zločin silovanja i seksualnog zlostavljanja Bošnjakinja u Višegradu. Od njih 19, samo je jedan priznao krivicu, a ostali su uporno, i pored svih dokaza, negirali da su učestvovali u zločinima.
“Zbog toga, danas imamo situaciju da se i nakon 31 godine traga za posmrtnim ostacima mnogih ubijenih višegradskih Bošnjaka. Veliki broj njih još nikada nije pronađeni dostojno ukopan. Komšije Srbi u Višegradu, koji su živjeli ovdje u tom periodu i svjedočili svim tim događajima, ni nakon toliko vremena ne žele prekinuti dugogodišnji sramni zavjet šutnje. Ne žele reći i otkriti šta je sa posmrtnim ostacima žrtava. Na taj način postaju dio mašinerije koja, i u vremenu mira, nastoji provesti sve ono što se agresijom nije provela. A to je Višegrad učiniti isključivo srpskim gradom, gdje ništa u njemu neće podsjećati na Bošnjake, na bošnjački identitet koji je bio osnova razvoja grada i prijeratnog multietničkog bića”,naglasio je Kuka.
Radikalne promjene u demografskoj strukturi stanovništva u Višegradu u vrijeme i nakon izvršene agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, direktna su posljedica i rezultat agresije i počinjenog genocida nad Bošnjacima. Bošnjaka je danas 12.428 ili 92,3% manje nego 1991. godine. Na to utiču nesigurnost, česti fizički napadi na povratnike, prijetnje i diskriminacija, kao i propagandno dehumaniziranje. Kuka naglašava da ni izmjena Krivičnog zakona nije izmijenila negiranje genocida.