Donesena je još jedna presuda Evropskog suda za ljudska prava protiv Bosne i Hercegovine. Ovaj put po apelaciji Slavena Kovačevića, savjetnika predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića.
Iako će presuda biti objavljena sutra, njen sadržaj je već poznat. Riječ je o apelaciji koja na neki način obuhvata sve dosadašnje presude i njena implementacija bi riješila mnogo starih problema. Ipak, to je jedna posebna tema.
Sistem pun rupa
Ova presuda još jednom potvrđuje koliko su Ustav BiH, ali i izborna pravila diskriminatorna pa se stječe dojam da svaka iole ozbiljno pripremljena apelacija vrlo lako presuđuje protiv države BiH.
No, vratimo se stanju na terenu. Ova presuda, koliko god bila komplikovana s apekta njene implementacije otvara niz novih pitanja i argumenata u ranije započetom procesu izmjena Izbornog zakona BiH. Naime, aktuelna državna vlast u svojoj strategiji ima izmjene postojećeg izbornog zakona do kraja ove godine i jesen je bila rezervisana za stavljanje te teme na sto.
Međutim, sadržaj ove presude će itekako poremetiti ranije zacrtane planove. Jer kako sada uopšte razgovarati o nekoj vrsti reforme, a konkretno o načinu izbora članova Predsjedništva, na čemu HDZ posebno insistira, ili izboru delegata za Dom naroda, a ne uvažiti i ne uzeti u obzir najmlađu presudu.
Prve reakcije već ukazuju na složenost procesa implementacije, jer i neke ranije presude, koje su po svojoj suštini dosta jednostavnije duže od decenije nisu implementirane te su postale predmet politikanstva. Na to je često nasjedala i međunarodna zajednica pa je išla linijom manjeg otpora.
Test principijelnosti
U startu je jasno da će stav HDZ-a i SNSD-a ostati nepromijenjen i da će se ova presuda proglasiti političkom i kojoj neće dati prostora za raspravu, bez obzira što je implementacija presuda Evropskog suda za ljudska prava obaveza.
Ovdje je pak ključno kako će se prema ovoj presudi postaviti stranke sa sjedištem u Sarajevu, a prije svega one u vlasti poput SDP-a, NS-a ili NiP-a. Postavlja se pitanje da li će im ova presuda doći na vrh agende u procesu pregovora ili ne. Također, ništa manje važno je kako će se prema ovoj presudi postaviti Evropska unija i njeni predstavnici u BiH, ali i ključne ambasade.
Ova apelacija i presuda ne ostavljaju mnogo prostora za zanemarivanje, a još manje prostora da se ona ostavi po strani i da se ide sa ranije utvrđenim planom. U suprotnom to bi bila neprincipijelnost.