Bolnicama je nedostatak prijava glavni izgovor kada im se skrene pažnja na probleme – po prijavama, tj. izostanku prijava – problema nema

Piše: Nina PAŠIĆ

Rađanje novog života je zasigurno i naljepši trenutak u životu jedne žene. Nevjerovatno je i pomisliti da postoji osoba koja ne bi pružila podršku porodilji.

To bez pitanja očekujemo od medicinskog osoblja čiji je posao da brinu o porodiljama.

No, nisu rijetke potpuno drugačije priče. One o akušerskom nasilju u porodilištima. O čemu se uglavnom ne govori. Jer, taj pojam vrijeđa doktore i mediicinsko osoblje. Smtraju da je sam pojam preoštrar i neadekvatan. No, ruku na srce, kako drugačije nazvati prijetnje, emocionalne ucjene, prisiljavanje na procedure bez pristanka, neinformisanje. U nekim slučajevima i fizičko nasilje za koje nažalost saznajemo iz iskustava porodilja.

“Ženina stvar”

– Po definiciji upravo sve ovo i više jeste akušersko nasilje – navode iz Udruženja BABY STEPS, koje se bori upravo protiv akušerskog nasilja i korupcije u porodilištima.

Predsjednica ovog Udruženja Amila Tatarević za Interview.ba kaže da su mentalitet i tradicija naš veliki problem.

– Kod nas je porod ženina stvar, ona to „mora sama izdržati“, bez da se i požali. I što je najgore, ne samo da se muškarci ne uključuju u problematiku, nego često upravo žene budu te koje ušutkuju porodilju koja je prošla traume i ne dozvoljavaju joj da iznese svoje iskustvo rečenicom „važno je samo da je beba dobro“. Naravno da je to najvažnije, ali je li to znači da svaka žena treba i mora proći torture da rodi dijete – dodaje Tatarević.

Ispovijest porodilje E.L.

Akušersko nasilje doživjela je i majka uskoro troje djece, E.L. (31) iz Sarajeva.

Za naš portal govori kako joj je prvi porod 2018. godine, unatoč velikom strahu i neizvjesnosti, ostao u pozitivnom sjećanju. Porodila se u Općoj bolnici, njezin suprug prisustvovao je bio uz nju, oduševljena je ljubaznim odnosnom i spremnosti za  pomoć medicinskog osoblja ove bolnice.

No, drugi porod desio se na GAK-u, 2020. godine, od čega se psihički još nije oporavila. A na putu je treće dijete.

– Nosim izrazito veliki strah kada je u pitanju treći porod i sam razvoj situacije vezano na isti –  kaže E.L.

Sjeća se kako je 2020. godine od samog prijema u bolnicu doživjela niz neugodnosti, neumjesnih komentara dežurnog doktora, ali i drugog medicinskog osoblja.

– U toku samog čina izgona, način komunikacije babice nije bio nimalo podržavajući. Zapravo, potpuno suprotno od toga – poprilično bahat i okrutan, sa povišenim tonovima, komentarima „ nisi bitna sad ti, ubit ćeš dijete“ , „stavi masku na lice“… Da bi stvar bila gora, pola sata nakon poroda  trebala sam opet tiskati kako bi se i sama posteljica odstranila. Kao tek porođena i izmučena obraćam se doktoru, jer sam trebala podršku i ohrabrenje. Umjesto toga počela je vika i komentar – „ 10 do 8 je, ja u 8 i 10 hoću da izađem odavde nasmijan, svojoj djeci. Ti od ovog možeš umrijeti“  – kaže.

Agonija i nasilje ne prestaju ni nakon što su ovu porodilju prebacili na odjel, gdje joj sestre nisu željele pomoći pri odlasku na toalet, kazavši joj da nemaju vremena i da ide sama ako mora.

– Nakon svih ovih situacija, odlučim okrenuti SOS poziv – nama znan kao „štela/veza“. Jedna sestra vraća se po mene, vodi me u toalet, uz opasku da se nada da neću imati neke primjedbe na njen rad. Također, nisam dobila niti jedan savjet, niko me ništa nije informisaso o bebi, nastavku brige. Nakon 15 dana od poroda, zbog izrazitog osipa na novorođenčetu stigao je pozitivan nalaz na zlatni stafilokok – MRSU, koju smo ni manje ni više dobili u bolnici – dodaje E.L.

“Čašćenje” i korupcija  

Baš ovakvo stanje, ponašanje, neugodne situacije za porodilje dovode i do korupcije u porodilištima.

Tatarević kaže da su podaci poražavajući. Ističe, kako je korupcija prisutna na svakom drugom porodu. Najčešći razlog za ovako visok nivo korupcije jeste strah od uslova u porodilištima.

– Najčešći vid korupcije je prisutan nakon poroda i odnosi na „čašćenje“ medicinskog osoblja, kako se popularno naziva. U sretnom trenutku radosti zbog rođenja djeteta, a uz prisutne običaje i savjete okruženja, otac daje novac i poklone medicinskom osoblju koje te poklone ne odbija. Kako god ga nazivali, ova praksa je krivično djelo korupcije za koje zakonske odredbe propisuju sankcije – navodi Tatarević.

medicinskog osoblja, kako se popularno naziva. U sretnom trenutku radosti zbog rođenja djeteta, a uz prisutne običaje i savjete okruženja, otac daje novac i poklone medicinskom osoblju koje te poklone ne odbija. Kako god ga nazivali, ova praksa je krivično djelo korupcije za koje zakonske odredbe propisuju sankcije – navodi Tatarević.

No, porodilje i porodica često se odlučuju i unaprijed, odnosno prije poroda dati novac doktorima u nadi da će to osigurati bolji tretman same porodilje i novorođenčeta.

 

Još poraznija je činjenica da se od porodilja otvoreno traži novac i tako uslovljava briga, pa nekada i čak strah za život djeteta.

– Sama činjenica da smo „doktor kaže ona treba hitni carski rez, ali ja ga neću uraditi dok ne platite“, čuli više puta i od više porodilja je strašna i duboko uznemiravajuća. Dakle, u porodilištima širom BiH rade doktori koji su spremni ugroziti život nerođenog djeteta ili porodilje radi svoje lične koristi putem koruptivnog djelovanja – navodi Tatarević.

Porodilja M.P. iz Sarajeva, za naš portal ispričala je kako je nakon poroda svekrva pitala da li je „počastila doktore.“

Kesa za babicu

– Nakon što sam rekla da nisam, niti mi je palo na pamet to uraditi jer rade svoj posao, rekla mi je kako sam itekako trebala, pa makar i sitnicom- Većina smatra da bi se u porodilištu  možda bolje odnosili prema meni upravo zbog toga. Inače, doktorica koju sam izabrala da me vodi na GAK-u, bila je dostupna 24/7 za mene. Pa čak i na privatni broj. Nisam doživjela nikakve neugodnosti. Zapravo, bila je vrlo ljubazna, profesionalna i pristupačna, a što je najvažnije posao je odradila besprijekorno – navodi M.P.

Ova porodilja dodaje da su je savjetovali da prilikom izlaska iz bolnice, obavezno babicama koje spremaju dijete za izlazak ponese „sitnicu.“

– Iako to nisam željela uraditi, suprug je, pod pritiskom roditelja i okoline, ipak uručio kesu babici koja mu je predala dijete – dodaje.

Javna tajna

Problem kod korupcije u porodilištima jeste što je javna tajna koji to ljekari otvoreno traže novac, a pri tome već godinama prolaze bez sankcija, te gotovo po pravilu bivaju zaštićeni i to od strane svojih kolega.

– Zaštitom kolega koji čine takva nedjela struka šalje pogrešnu poruku podrške takvom ponašanju. Zato nije iznenađujuće što društvo gubi povjerenje u zdravstveni sistem – navodi Tatarević.

Ona dodaje kako upravo struka treba  biti ta koja će učestvovati u prijavama i sankcionisanju, jer isti ti prljaju čast i obraz cijele medicinske profesije.

Drugi problem jeste manjak prijava kršenja prava u porodilištima, i gotovo po pravilu se dešavaju samo u slučaju smrtnog ishoda kod novorođenčeta ili majke, u najgorem slučaju – oboje.

Općenito kao društvo smo tromi, intertni i sve nam se svodi na riječi, dok djela i bunt izostaju. Naviknuti smo na loše stanje koje traje već decenijama, a i na najmanji znak ljubaznosti i profesionalnosti, odgovaramo oduševljenjem. Još je nekoliko razloga za neprijavljivanje kršenja prava, pored ostalog: nepoznavanje procedura, nepovjerenje u sistem i strah od posljedica prijave.

– Bolnicama je nedostatak prijava glavni izgovor kada im se skrene pažnja na probleme – po prijavama, tj. izostanku prijava problema nema. Nažalost sistem ne ohrabruje porodilje. Sitna korupcije i akušersko nasilje se teško dokazuju. Postupci su dugi i mukotrpni. I na kraju po presudi šta se promijeni? Doktor se vrati na posao? Svoju kaznu zatvora otplati? Licenca mu se i ne dovodi u pitanje, a bolnica nastavlja sa istim onim zastarjelim procedurama koje su dovele i do smrtnih ishoda za koje postoje presude. Kako onda da očekujemo da porodilje prijave verbalno nasilje, kada se ne provode ni istrage u slučaju stradanja i majke i djeteta – pita Tatarević.

Šta je potrebno uraditi?

Tatarević za naš portal navodi da mnogo toga moramo promijeniti u sistemu kako bismo vratili povjerenje građana, a sistem i odgovorni u njemu preuzeti svoje uloge i svoje odgovornosti.

Ona ističe da je potrebno da bolnice preispitaju slučaj i kompletne procedure koje provode doktori ukoliko se nešto pokaže neadekvatnim. Dalje je važna edukacija osoblja. Potrebno je također pokretati samostalne, a ne nezavisne istrage, te na kraju angažirati  strane stručnjake medicine ii prava žena koji će dati svoja mišljenja i preporuke.

I kao da ovo sve nije dovoljno …

A, onda se na sve ove probleme nadovezala posjeta ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, porodiljnom odjelu Opće bolnice, gdje je posjetio suprugu i novorođenu kćerku, zajedno sa starijom kćerkom (inače, djeci ispod 7 godina, zabranjene su posjete bolnicama).

Konakovićeva objava na društvenim mrežama  izazvala je lavinu reakcija i bijes sarajevskih porodilja, pa je u javnosti ponovno aktualizirana tema prava porodilja, odnosno diskriminacije.

Dakle, nakon objavljene fotografije sa porodiljnog odjela Opće bolnice „prim. Dr. Abdulah Nakaš,“ došlo je do pokretanja peticije za dozvolu posjeta i pratnje na porodu u navedenoj bolnici, kao i na KCUS-u.

Iz KCUS-a poručuju da nemaju dovoljno medicinskog osoblja da bi dozvolili posjete (?!), a ministar zdravstva KS Haris Vranić javnosti je napomenuo kako je nebrojeno puta poslao dopis da je pandemija koronavirusa završila i da se posjete ponovno mogu prakticirati.

Sve je ovo dovelo do pokretanja peticije.

Inicijatorica peticije Admira Šljivo Račić najprije je uputila otvoreno pismo brojnim medijima. U pismu je, pored ostalog, navela kako se diskriminaciji već jednom mora stati u kraj.

Ogorčena je postupkom ministra Konakovića, obzirom da mu je dozvoljen pristup u sobu tek porođenoj supruzi, zajedno sa starijom kćerkom, posebno što njoj, kao ni mnogim drugim majkama to nije bilo dozvoljeno.

Šljivo – Račić je u online peticiji tražila odobrenje za posjete pacijentima Opće bolnice i Kliničkog Centra Univerziteta u Sarajevu, a koju je do ovog trenutka potpisalo nešto više od 1000 ljudi.

I čini se da je bunt sarajevskih majki urodio plodom. Naime,  nakon što je pitanje pratnje i posjeta i porodilišta postalo goruće pitanje jednog dijela društva, Udruženje BABY STEPS, tražilo je od uprave Opće bolnice tačna uputstva kako da sve majke i porodilje ostvare ovo pravo.

 

Uprava Opće bolnice u zakonskom je roku odgovorila Udruženju. No, odgovor generalno pojašnjava mogućnosti, ali ne sadrži tražene podatke o tačnim procedurama i preduslovima.

– To ostavlja prostor nejasnoćama o omogoućavanja određenih  prava -navode iz Udruženja.

Autorica pomenute peticije Šlivo  – Račić za Interview.ba kazala je kako je zadovoljna, te da je ovo mali korak ka normalizaciji prava porodilja. „Ima tu još mnogo posla, ali prvi korak smo napravili. „

 „Trebao mi je samo zagrljaj i jedno „bit će sve u redu““

Porodilja koja je željela ostati anonimna, porodila se na GAK-u 2021. godine.

Iako su trudnoća, kao i planirani porod carskim rezom protekli uredno, ostala je u bolnici sedam umjesto tri dana, zbog dodatnih pretraga.

Nakon odrađenog kardiološkog pregleda, doktorica joj je rekla kako „je sami dragi Bog sačuvao, da joj srce ne radi dobro i da više nikada ne pomisli na trudnoću.“

– U tim trenucima, kada na svijet trebate donijeti novi život, svoj život za koji ste se godinama borili i neko vam nešto takvo kaže, mislite da je doslovno kraj svijeta. Poslala sam mužu poruku da ne znam da li ću preživjeti operaciju, jer su mi tako rekli, da postoji mogućnost da se ne probudim. Ništa mi nije u tom trenutku više trebalo, nego njegov zagrljaj i da mi kaže da će sve biti dobro.  No, mogli smo komunicirati jedino putem telefona, jer su posjete bile zabranjene. Shvatam zašto se posjete ne dopuštaju na porodiljnom odjelu, ipak su u pitanju bebe. Na kraju krajeva, ne preporučuju se ni posjete u sopstvenom domu određeni period, ali barem dok ne krene porod, pa i na samom porodu, trebali biste imati podršku. Podršku koju vi izaberete, bilo da je to muž, majka, prijateljica ili bilo ko drugi – kazala je.

Pratnja po želji  

Upravo za ovu „privilegiju“ već jako dugo bori se Udruženje BABY STEPS:

– Kada već govoroimo o Inicijativi za omogućavanje pratnje osobe po želji porodilje tokom cijelog trajanja poroda, ova inicijativu zajedno sa Publikacijom pripremljenom u skladu sa istraživanjem stanja u porodilištima, te peticijom sa preko 10.000 potpisa, predano je Federalnom ministarstvu zdravstva i Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, još u decembru 2022. godine. Ministarstvo zdravlja i socijalne politike Republike Srpske nije nikako reagovalo niti odgovorilo na navedenu Inicijativu, dok smo sa Federalnim ministarstvom održali sastanke i pokrenute su procedure za izradu vodiča kojim će se predložiti konkretna rješenja za sva porodlišta u FBiH za omogućavanje pratnje osobe po želji porodilje tokom cijelog poroda – napominje Tatarević.

U junu 2023. godine, zastupnica u Federalnom parlamentu Marijana Hrvić-Šikuljak je podnijela Inicijativu za omogućavanje pratnje osobe po želji porodilje na prirodnom porodu i carskog rezu. Inicijativa je upućena federalnom i kantonalnim ministarstvima zdravstva.

– Iako prema nama dostupnim podacima, nema još uvijek značajnijih odgovora i akcija, velika je stvar što je ovo pitanje pokrenuto na Federalnom parlamentu, zbog čega smo mnogo zahvalni na podršci. Istovremeno na terenu saznajemo da su porodlišta upoznata sa inicijativom, te očekujemo i tražit ćemo usvajanje iste u svim porodilištima ne samo u FBiH već i u cijeloj Bosni i Hercegovini – navodi Tatarević.

Šta ste (u)radili?

Rijetka porodilišta u BiH dozvoljavaju pratnju osobe po želji tokom cijelog poroda, no većina ograničava pratnju samo na supruga i to u finalnom činu izgona. Kao izgovor koriste se navodne infrastrukturne nemogućnosti, no činjenica je da privatnost porodilje postaje briga medicniskog osoblja samo i isključivo onda kada se počne govoriti o pratnji na porodu. Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije uključuju korištenje zastora kako bi se obezbjedila privatnost kada to nije moguće obezbjediti u vidu više prostorija.

Bosna i Hercegovina do sada nije ništa uradila, kao cjelovita država, na poboljšanju uslova u porodilištima, sprječavanju korpucije, a kamoli zabrani akušerskog nasilja. Podsjetimo da je preporuka Europske komisije upućena državi Bosni i Hercegovini, a ne svakom nivou zdravstva pojedinačno, a glasila je „BiH treba poboljšati uslove u bolnicama i porodilištimai zabraniti nasilje nad porodicama.“

Osim što se nisu ispoštovale dosadašnje preporuke Europske komisije dolazi i do direktne diskriminacije žena u porodilištima kao i CEDAW konvencije (Međunarodna konvencija o ljudskim pravima, konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena).

BiH je ovu konvenciju ratificirala i ona je dio Ustava BiH.  Udruženje BABY STEPS poručuje da je prošlo gotovo godinu dana od izvještaja Europske Komisije i pitaju nadležne i odgovorne: „Šta ste (u)radili?

 

interview.ba