Semija Kuljuh, predsjednica Kantonalnog suda u Goraždu, za Oslobođenje govori o procesuiranju ratnih zločina, o slabom prilivu krivičnih predmeta i reformi pravosuđa
Goražde je pod opsadom bilo gotovo 1.300 dana. Jako je malo optužnica i sudskih procesa za opsadu i granatiranje grada, odnosno za ratne zločine. Ko je kriv za to?
– To je pitanje na koje se ne može odgovoriti jednostavno. Ja sam bila u Goraždu sve vrijeme rata i obavljala sam funkcije sudije i predsjednika Osnovnog suda. Za to vrijeme, stanovništvo Goražda bilo je svakodnevno žrtva ratnih zločina. U toku rata u MUP-u Goražde prikupljani su dokazi o počinjenim ratnim zločinima. Nakon što je rat završen, niko od onih koji su bili nadležni da istražuju i procesuiraju počinioce ratnih zločina nije imao nikakva iskustva u tim poslovima.
Ocjena Tribunala
Svi prikupljeni dokazi morali su proći ocjenu Haškog tribunala, a u skladu sa Pravilima Rimskog puta, pa kada bi Haški tribunal ocijenio da ispunjavaju potreban standard vjerodostojnosti, mogao je biti pokrenut postupak procesuiranja pred tužilaštvima i sudovima. Mislim da se na procesuiranju ratnih zločina moglo i trebalo uraditi mnogo više, za šta snose odgovornost svi organi koji su bili nadležni da taj “posao” urade, a posebno Tužilaštvo BiH.
Koliko ste tačno imali sudskih procesa za ratne zločine?
– Rješenjem Suda BiH, Kantonalnom sudu u Goraždu su dostavljena na nadležnost samo dva predmeta protiv tri lica za počinjene ratne zločine. Oba predmeta su završena oslobađajućom presudom, od kojih je jedna presuda pravosnažna, a drugi predmet se nalazi na postupku po žalbi u Vrhovnom sudu FBiH.
Kantonalni sud u Goraždu je jedini sud koji svaku godinu završava pozitivno. Da li je to bio slučaj i sa 2017. godinom?
– Tačno je da je Kantonalni sud u Goraždu već dugi niz godina potpuno ažuran u radu, jer godinu završava bez neriješenih predmeta ili je broj tih predmeta zanemarljivo mali. Prošlu godinu smo završili sa neriješenih 15 predmeta koji su u Sud primljeni krajem decembra 2017. i zbog zakonskih obaveza slanja tužbe na odgovor tuženom, jer su to upravni sporovi, predmeti nisu mogli biti završeni u prethodnoj godini.
image
Za neprocesuiranje ratnih zločina odgovorno je Tužilaštvo BiH
Uspijevate svoje sudije posuditi i Kantonalnom sudu u Sarajevu….
– Još od 2007. je po našem prijedlogu Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH svake godine donosilo odluku o delegiranju troje sudija Kantonalnom sudu u Sarajevu, kako bi pomogli u rješavanju neriješenih predmeta na drugostepenom parničnom referatu, tako da su za ovaj period riješili više od 3.300 predmeta.
Koliko ste u prošloj godini imali osuđujućih presuda i za koja krivična djela, a koliko oslobađajućih?
– U 2017. godini Kantonalni sud u Goraždu iz prvostepenog krivičnog referata je imao ukupno dva predmeta i to ratnog zločina i oba je riješio oslobađajućom presudom. Ovaj sud već godinama ima mali priliv predmeta krivičnog referata.
U posljednje vrijeme se često priča o utjecaju politike na pravosuđe. Kakvo je Vaše mišljenje o tome i da li je iko ikada konkretno na Vas ili Vaše kolege pokušao utjecati?
– Uvijek je politika pokušavala da izvrši uticaj na pravosuđe, pa ni sadašnje vrijeme nije u tome drugačije. Mislim da su nekada te priče o uticaju neosnovane i pretjerane. Moje lično iskustvo je suprotno tome, jer na mene nikada nije neko od političara pokušao uticati bilo posredno ili neposredno. Ni moje kolege s kojim dugo radim nisu imale takva iskustva.
Vrsta pritiska
Bilo je negativnih i neprimjerenih komentara na neke naše odluke, što je također jedna vrsta pritiska, ali je važno da se ne podlegne takvom uticaju nego da se posao obavi profesionalno.
Koja je, po Vašem mišljenju, najslabija karika u našem pravosuđu?
– Svi mi u pravosuđu svjesni smo činjenice da radimo značajan posao o kojem javnost ima pravo dati mišljenje i da je ono često negativno. Iako su svi pravosudni organi samostalni u svom radu, oni čine jedan “lanac” i vrlo je važno da svaka karika tog lanca bude što uspješnija u svom radu.
oslobođenje