Goraždanin spremio poklon sugrađanima: Od žice napravio jelena visokog 2,5 metra

Najvjerovatnije će jelen biti postavljen u bašti cafa Art u centru grada kako bi bio vidljiv prolaznicima, onima koji se požele fotografisati ili jednostavno uživati u “malo blještavila” kojeg u gradu na Drini nema kao nekad, već je, žale se sugrađani “pritisnut” sivilom i sumornom svakodnevnicom, a u večernjim satima često djeluje poput “zone sumraka” pa i grada bez ljudi.

“Takav primjer sam vidio u Zagrebu ili Osijeku, i tako mi je došla inspiracija da napravim nešto slično i za naš grad, pošto ovdje nema ništa. Trebalo mi je nekih 200 metara žice, radio sam četiri dana po desetak sati i tu je jelen. Njegova osnovna struktura je čelična žica, a sve ostalo je savijanje, nema varenja, sve je ručni rad. Dakle, on je cijeli ispleten, poenta je da napravite simetričnu figuru, a ja mislim da mi to ide. Kasnije sam ga prekrio platnom, malo smo ga lakirali, Ugradio sam nekih 700 lampica u njega, skopčao cijelu instalaciju i to je to”, priča Armin.

Neobične kreacije

Ovaj 40-godišnjak bavi se različitim kreacijama, a specijalnost mu je rad sa strujom, iako je po struci mašinski tehničar. U svojoj kućnoj radionici napravio je mnoštvo zanimljivih i neobičnih stvari.

“Ovo je jedna vrsta skulpture, ne može je svako napraviti, mislim da može onaj ko ima osjećaj za simetriju. Komplikovano izglada, ali nije bilo jer kad znate šta hoćete napraviti onda nije ništa problem”, skroman je Armin.

Jelen se za sada nalazi u dvorištu Arminove kuće u goraždanskom naselju Obarak.

“Visine je dva i po metra sa rogovima i dužine nekih dva metra. Nisam ga napravio tako da bude vodootporan jer bi to iziskivalo dodatne troškove, više je za neku natkrivenu baštu kafića da stoji tu i malo razveseli ljude. Uložio sam oko 200 maraka u materijal, a ostalo je moj trud i zaista sam sretan jer u Goraždu nema ništa da asocira na prazničnu atmosferu, toliko je nekako siromašno i taj jelen će bar djeci omogućiti da se zabave, slikaju, igraju, meni je to bio cilj”, kaže Armin.

Nije ovo prva Arminova kreacija, jer on u svojoj radionici pravi sve što poželi.

“To me ispunjava. Imam radionicu i smatram da sve što ljudska ruka može napraviti mogu i ja to. Imam mnogo radova iza sebe, radio sam makete za škole, bosanske kućice, drveće u 3 D slikama, u školi “Husein efendija Đozo” je slika drveća van slike to je kad gledate kao obična slika, a možete ruku zavući iza drveta. Bosansku kuću sam uradio za manifestaciju Internacionalni kulturni festival u Goraždu i naša je škola osvojila prvo mjesto. Volim da od ničega napravim nešto, tako sam ja i u svojoj kući uradio, sve potpuno sam i sve je momenat inspiracije, kad nešto želite uraditi, imate ideju, onda je moguće”, ispričao je Armin Kuduz za Klix.ba.

Armin je kao 12 godišnjak u vrijeme rata napravio i svoju centralu na Drini kako bi kući imao struju.

Od automobila napravio centralu

“I uspio sam dovesti struju na Obarak, ali sam očevo auto potpuno rasklopio i odnio na Drinu. Nije baš bila reakcija najbolja kad sam to auto “sredio” (smjeh), ali zato smo dobili struju. I to bez aparata za varenje bez ikakvih uslova, sve sam uradio na šarafe, žice sam vodio nekih kilometar i po do kuće i cijeli rat smo zahvaljujući tome imali struju, iako više nismo imali auto, ali struja je bila preča, bar meni. Centralu je odnijela Drina, nisam je mogao sačuvati”, priča Armin.

Za sebe kaže da je “promašio” profesiju.

“U životu sam radio sve ono što me život “gonio” da trebam. Radio sam i u privatnim firmama gdje nisam imao priliku da pokažem tu svoju kreativnost. Ali evo svoju kuću sam potpuno transformisao, uradio sam zidove, hodnike, led rasvjetu, uživam raditi oko struje”, priča Armin.

Kaže Armin da u Goraždu postoji još nekolicina momaka koji su veoma kreativni i da za svoj grad mogu napraviti dosta, ili za svoju dušu, samo da dobiju priliku za to.

“Možda uz jelena napravim i još jedno veliko drvo. Odavno imam želju da napravim jedno malo etno selo, to bi bilo dobro za djecu, za ekskurzije, samo što je to cijeli projekat. Trebalo bi mnogo više vremena, ali zašto da ne, na jednom komadu livade negdje pored Drine, napraviti atraktivno etno selo, sve da bude umanjeno, a zanimljivo za najmlađe”, ističe Armin.

Doček na otvorenom

Razmišlja i o predstojećim praznicima, davno izgubljenoj tradiciji okupljanja Goraždana na gradskom trgu u ponoć na prelasku jedne u drugu godinu.

“Ne treba puno sredstva, niti neke posebne zvijezde, mnogo je važniji sam ambijent, neki DJ i tako ćeš proći sa smješnom sumom novca, bar ovdje ne trebaju na desetine hiljada maraka, samo ideja. Ja bih volio napraviti taj doček nove godine za djecu, idilu sa mnogo svjetla, lampica, evo jelen je tu, može se uraditi neko drveće osvjetljeno, sve u bijelom, sve da gori.Vjerujte da bi to bio fenomenalan doček u gradu da pamte djeca i ljudi da se oduševe, ideja je uvijek bitnija od novca”, smatra Armin.

Želja mu je kaže da u gradu postoji nešto slično bar 15-tak dana uoči novogodišnjih praznika.

“Da i mi osjetimo prazničnu atmosferu, i ne samo mi, već da da ima jedan razlog da neko zastane u Goraždu, parkira se i izađe ovdje”, zaključuje Armin.