U goraždanskoj “Sehari” žene osmislile proizvode koji spajaju tradiciju i moderni dizajn

Goraždanska “Sehara” je udruženje žena koje su uspjele oživjeti skoro pa zaboravljenu tradiciju i nekadašnje vještine tkanja, pletenja, veza i različitih ručnih radova iskoristile da naprave potpuno novi brend “Ova” koji je danas prepoznatljiv i van zemlje.

Tradiciju su prilagodile novim bojama i dizajnu i osmislile tri proizvoda, torbu za laptop, ćilime u dvije dimenzije i jastuk, a već u januaru naredne godine planiraju “izbaciti” novu kolekciju.

 

Fadila Selak Radmilović, predsjednica Udruženja “Sehara” kaže da su željele napraviti nešto drugačije da ne bi slobodno vrijeme trošile na rijalitije, zadruge i farme.

 

“Pravile smo različite proizvode, obilazile sajmove, izložbe i osluškivale šta ljudi traže. Ovo su starije žene, sve one poznaju vještine koje su stjecale od djetinjstva i zaista su brilijantne u izradi ručnih radova. U početku je to bilo ono što smo naučile od naših majki i nana. Međutim, uvijek smo pokušavali biti drugačiji, da se ne utopimo u masu sličnih udruženja, pa je tako nastao i brend ‘Ova'”, ispričala je.

 

Projekat je podržala Američka ambasada, a “Sehara” je ostvarila saradnju sa dizajnerkom Vanjom Ciraj, koja je uradila kolekciju za ovu, ali i narednu sezonu već u januaru. Činit će je proizvodi za domaćinstva i restorane, ruksak-torbe i dnevne torbe. U stvaranju brenda učestvovao je cijeli tim stručnjaka za dizajn, marketing i fotografiju. Iako su modernizovani, živih boja i drugačiji ostao je trag tradicije i dodir vrhunskih prirodnih materijala.

 

Torbe za laptop

 

 

“Vunu nabavljamo u Visokom, koža domaća iz Bosne tako da smo zaokružile sve. Šta će se dešavati u budućnosti ne znamo, ali vjerujemo da ćemo nadrasti udruženje i sve to jednog dana morati drugačije formulisati. Problem su žene koje bi to radile, jer za izradu je slab interes. 52 žene prošle su obuku tkanja i vjerovatno bi se, među njima, moglo naći onih koje žele da rade. U Sarajevu ih ima, kod nas nema, nekako su okruženje i narod pustili zaboravu sve to skupa. Evo npr. mi u gradu nemamo suvenirnicu gdje bi sve te radove mogli izložiti i ne samo mi već i drugi koji imaju slične proizvode”, kaže Fadila.

 

Žene iz goraždanske “Sehare” mogu se pohvaliti da cijelu naciju uče kako se od originalnih bosanskih ručnih radova može stvoriti brend. Istina, za to je potrebno mnogo truda, pa tako za izradu samo jedne torbe za laptop treba oko 30 sati pažljivog rada zbog mustre koja se mora pratiti i zahtjeva preciznost, uklapanje boja i dimenzija, dok je ostatak posao kožara. “Ova” proizvodi nastaju u Goraždu, gdje žene izrađuju tkane dijelove, dok se kožni dijelovi na torbama rade i završavaju u Visokom.

 

Članice trenutno rade na oko 100 fascikli sa ručno izrađenim detaljima za UN Women.

 

“Uvijek smo željele biti drugačije, da je to što radimo lijepo i kvalitetno, da će se moći prodati i pokloniti. Ljudi nas prepoznaju i traže jer ovo je potpuno nova priča. To je prava riznica šta sve žene iz istočne Bosne znaju. Kroz izradu na ovakav način da oživimo stare vještine, zanate, da se to malo više podrži. Nažalost, mislim da će sa ovim ženama biti kraj tkanju i tim vještinama. Pomalo sam ogorčena kada vidim koliko mi zapostavljamo našu tradiciju, a koliko stranci to cijene, a mlade je skoro nemoguće animirati da se bave nečim sličnim”, dodaje Fadila.

 

Sačuvati vještine izrade

 

 

Cilj udruženja je da na ovaj način sačuvaju vještine izrade tkanih, pletenih, heklanih i vezenih, originalnih bosanskih proizvoda. Često učestvuju na sajmovima i seminarima, a u onom što rade vide izuzetnu priliku.

 

“Nek je i moderno, ali nek se sačuva. Ja volim onu bosansku šaru po kojoj sam prohodala. Što se tiče domaćeg tržišta ono je sporadično, naši proizvodi su u “Bazardžanu” na Baščaršiji, ima nas u Milanu, Washingtonu, Londonu, Beču, Hamburgu, Berlinu, u Abu Dabiju. Dio smo globalne, crowfunding kampanje koja će poslužiti za ispitivanje interesa globalnog tržišta, ali i kao vrsta internacionalne prodaje. Ona je i pokrenuta zarad ostvarivanja prihoda potrebnih za kupovinu materijala u koje spadaju koža i vuna, kao i za vrijedan trud žena koje svaki dan rade na proizvodima. Cilj nam je napraviti samoodrživi brend koji će postati dio nove bosanskohercegovačke tradicije, te zainteresirati i zaposliti mlađe naraštaje”, kaže Fadila.

 

Predsjednica Udruženja “Sehara” ističe da je važna saradnja sa ljudima koji imaju dobre savjete, te da su žene učestvovale i na diplomatskom bazaru u Skenderiji.

 

“Nedavno je otvorena Orea platforma, to nas mnogo raduje, jer imamo saradnju sa predsjednicom Fondacije Bosana koja je napravila tu platformu gdje će se prodavati samo bosanske rukotvorine za inostranstvo i gdje će biti sve ručno rađeno. Bile bi sretne da Amri Silajdžić-Džeko pokažemo svoje proizvode, na dobrom smo putu i nadam se da ćemo u tome uspjeti”, kaže Fadila.

 

Dodaje kako bi voljela do kraja ove godine organizirati i ženski bazar u Goraždu.

 

“Tu bi žene iz Goražda, regije, kantona, mogle dan, dva koliko bi to trajalo da izlože svoje radove, zimnice, možda da nešto prodaju ili zamjene, jednostavno da se uvežemo, to može biti odlična ideja pred novogodišnje praznike”, kaže Fadila.