RTV BPK
Sa dolaskom proljeća, Goražde je sve češće grad hodočašća katoličkih vjernika koji stižu iz cijele Evrope kako bi posjetili spomenik Drinskim mučenicama, podignut na lijevoj obali Drine.
Ove nedjelje autobus vjernika stigao je iz Zagreba, a prvi susret sa mjestom na kojem su okončale život časne sestre koje su četnici u decembru 1941. godine doveli sa Pala u školu u Goraždu, bio je dirljiv, emotivan, ali i na poseban način radostan.
“Nije to obična smrt, mi u Katoličkoj crkvi smatramo da je to bilo dragovoljno darivanje života onda kad je trebalo ili se odreći onoga u što vjeruješ i što ti je sveto. One su snagom milosti i snagom toga što jesu izrekle svoje ‘da’ i platile su cijenu, dale su život. Za nas je ovo sveto mjesto i dovodimo često hodočasnike ovdje da ne bi doživjelo zaborav”, pojašnjava sestra Ozana Krajačić iz redovničke družbe “Kćeri Božije ljubavi”.
Svaki dolazak hodočasnika protiče slično, posjeta učionici na drugom spratu škole sa čijeg su prozora časne sestre Jula, Krizina, Antonija i Bernadeta, spašavajući čast skočile u smrt. Nakon što su četnici provalili u njihovu sobu sa namjerom da ih siluju one su skočile sa prozora, a pred zgradom kasarne, zvjerski su ih ubili i potom bacili u Drinu. Na putu od Pala do Goražda ubijena je sestra Berchmana.
Jesi li to što živiš?
“Mi smo iz Zagreba, iz Sesvete, oni su svi prvi put ovdje i možete misliti kada čujemo o tome, ali i dođemo i cijelo vrijeme ponavljamo da je ovdje jedno ‘da’ životu, ‘da’ ljubavi, dobroti, što povezuje sve narode. Ove sestre su bile karakteristične tamo na Palama gdje su živjele, nisu gledale koje je vjere neko, i izgleda da je smetalo zašto one ne prave razliku, zašto ne pomažu samo katolicima i zašto pomažu svima, a tamo se vodio rat. Mi smo došli počastiti njihovo mučeništvo, njihovo uvjerenje da postoje vrijednosti za koje je čovjek spreman dati život, i zato smo i radosni, iako smo i potreseni. Uvijek kad uđem u osnovnu školu, tu gdje su one imale snage da u tom skoku sa prozora vide jedini spas, nešto mi zapne u grlu jer se divim toj veličini. To su bile krhke žene, redovnice, jedna je imala 76 godina nju su ubili na drugom mjestu, ali ove ostale, jedna 56, jedna 48, 34, i 29 godina, žene redovnice koje su znale da je tad došao trenutak da moraš izabrati jesi li to što živiš”, pojašnjava sestra Ozana.
Sa hodošaća u Goraždu poruke su univerzalne.
“Da se isplati živjeti i onda i umrijeti ili trpjeti za ono što ti shvatiš da je vrijedno jer upravo je to most i poveznica između svih ljudi bez obzira koje vjere bili, bez obzira na kojem dijelu zemlje živjeli. Ljudi koji su ovdje danas kažu da im je drago da dolazimo, jer u Goražde inače ne bi dolazili. Mi smo ponosni da možemo doći tu, ne da nekog izazivamo, nego da povežemo ljude”, poručila je.
Česte posjete
Sestra Leonarda Pirner iz Katoličkog školskog centra u Sarajevu kaže da hodočašća nastoje organizirati tokom cijele godine.
“Hodočasnici dolaze iz svih župa gdje djeluju sestre, Hrvatske, Albanije, sa Kosova, iz Austrije, Njemačke, i gledamo što više pokazati svetost sestara koje su ovdje ubijene i ovaj grad da nije mrtav, da on drži do sestara. Imamo jako dobru saradnju sa policijom u Goraždu i sa upravom škole, uvijek nam izlaze u susret, tako da će već početkom aprila ovdje biti hodočasnici iz Zadra, i iz Zagreba”,kaže sestra Leonarda.
Hodočasnicima je itekako zanimljiv životni put Drinskih mučenica, njihova posvećenosti dobru i žrtva čuvanja vjere, zbog čega ih je Vatikan prije nekoliko godina proglasio blaženima. Zahvaljujući tome i grad na Drini postao je jedan od najvažnijih gradova za vjernike katolike iz cijelog svijeta.
Saradnja s bajkerima
Ipak teško se oteti dojmu da su u Goraždu do kraja spoznali zašto Drinske mučenice jesu svetište katoličkim vjernicima, ali i univerzalna poruka dobra, poštovanja, uvažavanja različitosti, pa i brige za druge , ali i sebe. Prije svega zbog neuređene obale ili smeća na koje nailaze hodočasnici. Neki ipak jesu.
“Pošto se ja družim sa bajkerima i imamo veoma dobre odnose s njima, želim u ovu priču uključiti i taj bajkerski svijet, pokazati da su oni veoma dobri ljudi. Tako da ćemo ubuduće kada dolazimo uključiti i njih, da nas dočekaju, ako nam treba nešto od tehničke pomoći, pregledati prostor da to bude uredno, da lijepu sliku Goražda šaljemo u svijet. Najžalije mi je što sad trenutno šaljemo lošu sliku jer kad dođemo uvijek je nešto neuredno, nepristupačno pa evo to želimo malo popraviti u saradnji sa bajkerima”, kaže sestra Leonarda.
Ljepšu sliku Goražda hodočasnicima su danas pokazale i članice Udruženja žena “Motiv”. Potpuno spontano, radeći na projektu “Očuvanje izgradnje rukotvorina do izgradnje mira i povjerenja” koji okuplja žene iz Goražda , Novog Goražda i Čajniča došle su položiti cvijeće na spomenik Drinskim mučenicama u trenutku kad su ga pohodili hodočasnici iz Zagreba.
“Slučajno smo se zatekli tu, i imale smo zaista jedan susret vrijedan pažnje i svakog poštovanja. Nama je važno da gradimo povjerenje, pomirenje i da šaljemo pozitivne poruke jedni drugima, a hodočasnici su dobro došli ovdje, to smo im i danas poručili”, kaže Amela Džambegović.