Dokazi o napadu na Lozje dostupni su organima gonjenja, no indikativno je da za počinjeni zločin nad civilima (ubijanje, odvođenje, zarobljavanje I silovanje, te paljenje civila) niko nije odgovarao niti se vode procesi pred sudovima, osim činjenice da je do danas za napad na Lozje optužen, ali i oslobođen Dragan Šekarić, ratni zločinac koji izdržava 17-godišnju kaznu za zločine počinjene u Višegradu.
Zločinci uživaju na slobodi
Iako su svjedoci dešavanja u Lozju u proljeće 1992. više puta pominjali ime Lazara Mutlaka koji se dovodi u vezu sa počinjenim zločinima u ovom mjestu, Tužilaštvo BiH 11. marta ove godine podiglo je optužnicu protiv Mutlaka za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, kojom ga tereti da je kao pripadnik Štaba TO Srpsko Goražde, na području općine Goražde, 25. maja 1992. godine, upotrebom sile i prijetnje po život izvršio nad žrtvom, ženom bošnjačke nacionalnosti, silovanje i seksualno zlostavljanje, što je ostavilo teške i trajne fizičke i psihičke posljedice na žrtvu. Optužnica je proslijeđena Sudu na potvrđivanje, a Mutlak je do 2018. živio u Kanadi, da bi kasnije, prema nezvaničnim informacijama otišao u Srbiju.
Nalogodavci i počinitelji zločina u vrijeme troipogodišnje barbarske opsade grada na Drini danas uživaju u slobodi iako su u tom periodu izvršeni brojni masovni i pojedinačni zločini u kojima je ubijeno i ranjeno hiljade civila, među njima I djeca.
Džananović ističe da se iz plana izvođenja napada na Lozje i okolna sela jasno vidi da je potpisnik naređenja za napad načelnik štaba Jovo Mitrović, dok je napad odobrio Brane Petković, tada komandant štaba TO Srpsko Goražde i bivši komandir stanice milicije u Goraždu.
Petković naredio ubijanje
“Iz naredbe se vidi da su pripreme jedinica počele 21. maja 1992. u deset sati, da su trajale do 22. maja, kada je u pet sati ujutru počelo izvršavanje zločina. Petković je u toku napada naređivao da se sve ruši, te da se stanovništvo ne zarobljava, nego ubija, što potpuno razotkriva zašto je u tako kratkom periodu ubijeno toliko ljudi. Više od stotinu žrtava je ubijeno i ranjeno u Lozju ili zatočeno u Podhranjenu. Među više od četrdeset ubijenih je i trudnica u kasnoj trudnoći kao i 11-godišnja djevojčica. Neki od njih su pronađeni u masovnoj grobnici, a za određenim brojem posmrtnim ostataka žrtava i danas se traga”, kaže Džananović.
“Teži slučajevi, među kojima i 15-godišnji dječak, prebačeni su u Užice na dalje liječenje, što je bila česta praksa početkom opsade, obzirom da Goražde nije imalo ni bolnicu, niti adekvatnih uslova, ni mogućnosti za složenije operacije. Nažalost mnogi koji su prebačeni u najbliže bolnice u Foči i Srbiji nikada se nisu vratili svojim kućama”, kaže Džananović.
Dodaje kako je potpuno nejasno zašto niko nije odgovarao za ovaj zločin obzirom da postoji dokumentacija iz koje se vidi ko su naredbodavci zločina, a iz brojnih izjava preživjelih žrtava jasno je ko su izvršioci zločina, obzirom da su u zločinu učestvovali i komšije Srbi. Brojni svjedoci su i danas dostupni kantonalnom i državnom tužilaštvu.