RTV BPK
Simboličnim spuštanjem ruža u Drinu sa mosta stradanja kod zloglasnog zatvora u Foči je obilježena godišnjica zločina nad 3.000 bošnjačkih civila iz ovog grada.
Članovi Udruženja žrtava rata ”Foča 1992 – 1995” svake prve nedjelje u augustu obilježe dan sjećanja na sve fočanske šehide i stravične zločine u kojima su ubijani, zarobljeni, silovani i mučeni u ovom gradu kako se žrtve, a ni zločini ne bi zaboravili.
Izet Spahić, predsjednik SO Foča kaže kako tzv. Karlov most, preživjeli Bošnjaci iz Foče nazivaju mostom smrti.
“Odavde je sijana smrt i na ovaj most su dovođeni upravo zatvorenici iz KPD-oma, ubijani i bacani u Drinu”, ističe Spahić.
Na Karlovom mostu, koji je nijemi svjedok najvećih stradanja Bošnjaka kroz historiju, nije bilo prelaska za Bošnjake, most i Drina ispod njega su grobnica za hiljade nedužnih ljudi ovog kraja čiji je jedini grijeh bilo njihovo ime i prezime, podsjeća Halida Konjo-Uzunović, predsjednica Udruženja žrtava rata iz Foče.
Most smrti
“Ovo je most sa kojeg se nisu vraćali Bošnjaci, sa ovog mosta je odvedeno na hiljade naših ljudi iz zloglasnog KPD-oma Foča, danas smo tu da kažemo da je u Foči ipak bio genocid, nepresuđeni genocid koji nažalost nije dokazan u Haškom tribunalu i ostalim sudovima, ali očiti dokazi za to su masovni progoni, 3000 ubijenih Bošnjaka, na stotine silovanih žena, djevojaka i djevojčica, uništenje svih bogomolja, paljenje bošnjačke imovine i svega što je podsjećalo na bošnjačku kulturu”, kaže Uzunović.
Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH obraćajući se prisutnima na mostu stradanja u Foči pozvao je pravosudne institucije da procesuiraju zločince koji su još uvijek na slobodi,
“Najmanje 3.000 Bošnjaka Foče ubijeno je tokom agresije na BIH od čega porodice još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima 627 nestalih kako bi im mogli klanjati dženazu. Foča je općina u kojoj je najviše žena ubijeno i silovano tokom agresije. Sistemsko silovanje i zlostavljanje žena bilo je dio sveobuhvatnog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio trajno uklanjanje bošnjačke zajednice sa ovog područja. Bošnjaci Foče su ubijani, mučeni, pritvarani i sistemski progonjeni, a cilj je bio da nas ovdje više nema. Po svim mjerilima ovdje u Foči je izvršen genocid. 22 000 Bošnjaka je protjerano, ubijeno, silovano, i izgubio im se svaki trag sa područja gdje su vijekovima živjeli kao svoji na svome, od toga 3000 ubijenih, ogroman broj, nažalost još ne utvrđen, silovanih žena. Kako nazvati to nego genocidom”, poručio je Džaferović.
Zločinci i dalje na slobodi
On je dodao da međunarodne i domaće institucije pravde još uvijek nisu smogle snage da ovakva dešavanja nazovu pravim imenom .
“Nazivaju za sada ovo zločinom protiv čovječnosti, ja mislim da je haško tužilaštvo u potpunosti upravu kada je nekoliko općina označilo kao mjesta gdje je izvršen genocid. Agresor je htio da ukloni i svaki trag našeg višestoljetnog psotojanja na ovom tlu, srušena Aladža kao i sve srušene i oskrnavljene bogomolje svjedoče o namjeri zločinaca, a sjećanje na njih ostaje trajna opomena za nas i generacije koje dolaze. Nikada mi nećemo zaboraviti šta se dogodilo našoj domovini u vremenu od 92.do 95.godine, nikada nećemo zaboraviti šta se dogodilo evo i ovdje u Foči i u svim mjetsima BiH. Zaborav je, braćo i sestre opasan, onaj ko zaboravi rizikuje da mu se zlo ponovi.Htjeli su da nas ne bude, a ipak smo ostali, zločinci su htjeli da unište BIH, a BIH je ostala i ojačala unatoč silnom zlu koje su nam nanijeli ipak smo opstali i Bošnjaci su u Podrinju svoji na svome neka to znaju svi i bit ćemo ovdje, ostati svoji na svome i izborit ćemo se za poziciju koja nam pripada. Obnovljena Aladža je postala simbol pobjede dobra nad zlom, simbol da su jači oni koji grade od onih koji ruše. Nažalost mnogo je raseljenih Fočaka koji nikada više neće moći da se vrate na svoje, zločin je ostavio teške posljedice na ovu višestoljetnui bošnjačku zajednicu. Bol zbog počinjenog zločina dodatno je pojačan bolom zbog nepravde. Iako su dobro poznati mnogobrojni izvršioci najtežih zločina Tužilaštvo i ukupno poravosuđe BIH nije procesuiralo odgovorne od kojih se veliki broj i danas slobodno šeta. Nećemo odustati sve dok i posljednji inspirator i izvršilac zločina ne dođe pred lice pravde. Zločin ne zastarjeva, a prenosit ćemo ovo i našim budućim generacijama. Pozivam pravosuđe BiH, da umjesto što se bavi nekim sumnjivim procesima na tragu politike izjednačavanja agresora i žrtve, da se bave masovnim zločinama evo ovdje u Foči, a nažalost puno je Foča u BIH”, poručio je Džaferović.
Na panou dugom 15 metara ispisana su imenima 627 ubijenih civila ovog grada za čijim posmertnim ostacima tragaju njihovi najmiliji. Današnja Foča o tome i dalje šuti.
“Tu nije moguće povući pravu liniju, ima različitih iskustava, postoje definitivno ljudi medju institucijama vlasti i među građanima koji žele komunikaciju i žele da zajedno uložimo napore i da gradimo život u ovoj lokalnoj zajednici i naravno postoje oni koji niti su u poziciji da raščiste sami sa sobom, a da ne pričam da su u poziciji da pruže ruku izvinjenja i na taj način ulože napor da suživot u ovom gradu počne definitivno da se odvija što je želja svih normalnih ljudi”, komentar je Izet Spahić, predsjenika SO Foči.
U Foči je u kratkom vremenskom periodu 1992. godine ubijeno gotovo 3.000 civila, dok su brojni objekti tokom rata pretvoreni u logore. Među žrtvama je 586 žena, a još se traga za 627 ubijenih.
U okviru obilježavanja Dana sjećanja u Foči, u kompleksu Aladža džamije promovisana je i knjiga “Foča u 16.stoljeću“ autora Muamera Hodžića u izdanju Muftijstva goraždanskog i Orijentalnog instituta.