RTV BPK
“Napravio sam sliku Drinskih mučenica u molitvi, to je istovremeno simbolično i zanimljivo. Drinske mučenice su stvarne i nešto što ljude privlači i dovodi ovdje i mislim da bi se obradovali da nađu ovakve suvenire”, smatra Mujezinović.
Bivši profesor i inžinjer hemijske tehnologije izradio je i suvenir mini centrale, kao podsjetnik na vrijeme rata kada su domišljati Goraždani u nedostatku električne energije osmislili mini centralu na Drini kako bi proizveli struju.
Mini centrala i kameni most na Drini
“Želio sam da na ovaj način ostane sjećanje na centrale koje su ublažile taj mrak za vrijeme rata u Goraždu, uz pomoć ratne fotografije sam uradio maketu dimenzija 22 sa 15 cm i visine od 14 cm, da se pamti kako se dobijala struja u to vrijeme”, priča Mujezinović.
U nizu suvenira je i kameni most na Drini koji je nedavno bio u centru pažnje zbog interesovanja Turske za njegovu ponovnu gradnju na mjestu sadašnjeg mosta Alije Izetbegovića. Mujezinović je napravio suvenir od dvije ploče, koje, kada se spoje, daju profil elipse. Na ravnim površinama ploča su slike sadašnjeg grada, a na oblim stari most na Drini i slike Goražda poslije Drugog svjetskog rata, a premotavanjem oblih strana slike se naizmjenično mijenjaju.
“Legenda kaže da je graditelj tog mosta Lutvi-beg Deović iz poznate fočanske familije, rođak Mehmed paše Sokolovića, imao šest kćeri i dovom zamolio Boga da mu podari sina nasljednika, a da će on izgraditi most na Drini u Goraždu, jer su Drinu prelazili skelom, što je bilo opasno. Bog mu je podario sina i on je izgradio predivan most u 16. stoljeću koji je, prema nekim podacima, sagrađen 11, a prema drugim 20 godina prije ćuprije u Višegradu. Ja nisam čekao da se Turci odluče gdje će graditi pa sam po opisu ‘izgradio’ naš stari most u Goraždu koji će možda ovako izgledati. Slični kameni mostovi u nekim gradovima su važna turistička atrakcija pa bi to bilo i u Goraždu. Ništa ne smeta što bi bio između dva sadašnja mosta, Drina bi ispod njih tekla kao što i sada teče. Mostovi povezuju obale rijeka, ljude i njihova srca i nikad ih nije puno. Ništa ne treba rušiti, nego graditi, jer ovi mostovi su i za vozila i doprinose autosaobraćaju, a stari most bi bio pješački. Bilo bi lijepo i romantično šetati tim mostom i bio bi ukras grada, a posebno noću uz adekvatno osvjetljenje”, smatra Mujezinović.
Ibret česma
Aziz Mujezinović najviše vremena provodi u ateljeu svog prijatelja slikara Jasenka Dostovića, gdje najčešće izrađuje različite suvenire karakteristične za Goražde poput splava na staklu koji izgleda kao na vodi. Koristi različite materijale, ali sve izrađuje ručno.
Među najzanimljivijim je “ibret česma” iz koje teče voda, iako nema nikakvog dotoka vode.
“Bilo je veoma zahtjevno, ali nakon nekoliko propalih pokušaja uspio sam uraditi. Iz česme kanapom obješene na komad drveta neprekidno teče mlaz vode, zbog čega se ljudi ibrete pa sam je nazvao ibret česma. Sve zahtijeva vrijeme, a ja volim inovacije. Neke čekaju na primjenu poput peristatičke pumpe koju još nismo svečano porinuli, a radi na principu ždrijela, koja recimo iz potoka vrši usisavanje i izbacivanje vode. Radi bez struje dan-noć i može izbaciti vodu na velike visine. Uradio sam i jedan roštilj koji je ekološki, s polugama. Masnoća ne kaplje na ugalj, nema dima i vrlo je praktičan”, priča Mujezinović.
Ovaj svestrani Goraždanin tek je u sedmoj deceniji života našao vremena da se bavi onim što ga najviše ispunjava, slikarstvom.
“Od kada znam za sebe volim slikati, još u osnovnoj školi su mi savjetovali da idem na akademiju, ali otac nije vjerovao da se od toga može živjeti pa sam završio Tehnološki fakultet u Tuzli. Uvijek su me pitali šta mi je Ismet Mujezinović, a ja sam se šalio da mi je amidža, iako nismo u srodstvu. Ipak, njegove sam izložbe redovno posjećivao. Evo sada sam u prilici da i sam slikam, to je ostala moja velika ljubav. Najčešće su to pejzaži, radim ulje i akrilik, a Goražde i Drina su mi omiljeni motivi”, kaže Mujezinović.