Životni put porodice Bajrami od Prizrena do Goražda: Tri države, kumstvo s Titom i Fahrijina baklava

Uprkos ratovima, politici i podjelama, svoje tri domovine, BiH, Crnu Goru i Kosovo u 20 godina života u Goraždu na najljepši način su povezali Fahrija i Baškim Bajrami. Crnogorka koja je studirala za učiteljicu u Prizrenu upoznala je doktora Baškima i postala dio velike porodice Bajrami.

Njihovu bračnu idilu prekinuo je rat pa su novi dom pronašli u Goraždu koje se oporavljalo od teških posljedica rata, i kome su trebali i ljekari i nastavnici.

Najmlađi sin Baškim bio je deseto dijete bošnjačke porodice koja je živjela u Prizrenu, a samo su on i sestra Drita dobili albanska imena. Driti je ime dao Josip Broz Tito jer je bivši predsjednik SFRJ, u to vrijeme, svakom devetom djetetu rođenom u jednoj porodici bio kum.

Kum Tito

“Drita na albanskom znači svjetlost, jer mi smo bili Albanci iako je naša porodica bošnjačka. Sva moja braća imaju bošnjačka imena, a meni koji sam rođen kao najmlađi dali su albansko ime Baškim što u prevodu znači jedinstvo. Nekad me kolege i prijatelji zovu Bakšim, Baškovski, stariji sin se zeza i kaže, ti Baša (jer me moja djeca tako zovu), na svoj mantil stavi dr. Bakšiš”, smije se dr. Baškim.

Zbog politike Miloševićevog režima i nesigurnosti 1999. godine su napustili dom u Prizrenu.

“Rat nas je protjerao sa Kosova. U Sarajevu smo saznali da se u više gradova traže ljekari. Baškim je bio šef hitne službe u Prizrenu, pa smo otišli u hitnu službu, a tamo su nas uputili da pomognemo ljudima u herojskom Goraždu koji su mnogo propatili”, priča Fahrija,

Doktor Baškim se zaposlio u Domu zdravlja gdje je i danas, a Fahrija je tri godine radila sa djecom sa posebnim potrebama, zatim u školama u Beriču, Međeđi, OŠ Husein efendija Đozo, da bi nakon osam godina dobila stalni posao u školi Fahro Baščelija.

Fahrijina baklava

Magistrirala je na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, a trenutno sprema doktorat o darovitoj djeci u odgoju i obrazovanju.

“Smatram da je taj segment najzapušteniji. Prosvjetari obično za darovitu djecu kažu da su dobra i da će se snaći, međutim ona nailaze na niz psihičkih poteškoća i ne dosegnu ono što bi trebali, a naše su najveće bogatstvo”, smatra Fahrija.

Kako mnogo drže do tradicije njihov životni put od Prizrena do Goražda je samo obogaćen. Fahrija djecu podučava i uz pomoć “Nanine sehare”, kako je nazvala školsku sekciju.

“Ako djeca ne znaju ko su, odakle su, ne znaju svoju tradiciju i korijene, neće znati izabrati pravi put za sebe. Kroz tu sekciju protkano je dosta praktičnih radova, pravili smo i baklavu. Jako mi se dopalo što u Prizrenu mnogo drže do tradicije, poštuju stare i djecu, i ovdje bih to željela”, kaže Fahrija.

Baškim potvrđuje kako se u Prizrenu, “gradu baklava”, najradije jede Fahrijina ukusna crnogorska baklava.

“Ona je napravila najbolju i od tada je tradicija da svi idu kod Fahrije probati baklavu”, kaže Baškim.

Za njegovu porodicu, kao i većinu bošnjačkih porodica u Prizrenu, BiH je oduvijek bila putokaz u vjeri, tradiciji, običajima, obrazovanju i kulturi.

“U Sarajevo smo gledali kao u Mekku. To smo ponijeli iz naših kuća, od naših roditelja, rodbine i prijatelja. Nema mnogo razlika između mentaliteta bosanskog čovjeka i ljudi na Kosovu, iako su uvijek postojale predrasude. Mi ih razbijamo, ali politika je učinila svoje, od tog da su uvedene vize za kosovske građane pa do toga da oni apsolutno nemaju prostora da dođu slobodno u BiH. To je problem i ja pokušavam raditi na poboljšanju tih odnosa. Koncentracija bošnjačkog stanovništva je najveća u Prizrenu, Peći i Mitrovici, zašto ne bismo ostvarili saradnju sa kantonima ovdje? To bi bile značajne veze za cijelu BiH, ali i Kosovo. Mi jesmo nostalgični, ali i Goražde je naš dom”, kaže Baškim.

Medicina i umjetnost

Doktor je ostvario san iz djetinjstva, završio postdiplomski studij na političkim naukama u Sarajevu, diplomatiju i međunarodne odnose.

“U ovoj godini sam dobio i primarijat, što je vrh u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i velika zahvalnost za moj dugogodišnji rad u porodičnoj i primarnoj medicini. Ali i diplomatija je moja ljubav. Moja porodica podržava Goražde u svakom smislu i nemamo namjeru otići odavde iako ima prilika za to. Možda je to ideja za mlade ljude koji žele napustiti ovaj grad ili BiH da i ovdje može da se živi dobro, možda skromnije, ali da možeš sa se usavršavaš u struci i dođeš do nekog nivoa koji je vrh”, smatra doktor.

Njegova supruga simpatično kaže da joj je ponekad bio zamjena za ‘google’ kao živa enciklopedija, jer voli umjetnost, historiju, geografiju, a strastveni je zaljubljenik u čitanje pa je kućna biblioteka porodice bogatstvo kojim se najviše ponose.

“Moj hobi je fotografija, ona me opušta, a volim i crtati. Počeo sam raditi karikature, ali ono ispadnu baš lijepe slike, pa onda kažem samom sebi ovo nisu karikature”, smije se dr. Baškim.

Pacijenti i prijatelji

Među njegovim pacijentima je mnogo onih koji vole dobru knjigu ili imaju slične hobije.

“To su veoma zanimljivi ljudi koji imaju veliki potencijal, poput Huseina Bijedića. Elmedin Došlo koji radi izvrsne karikature je također moj pacijent, Enes Muharem obožava knjige, tako se nađemo, razgovaramo”, priča Baškim.

Mnogo se zanima za arapsku medicine, pa je odlučio napraviti portrete sedam najznačajnijih arapskih ljekara

“U zlatnom dobu arapske medicine negdje između 9 i 11 stoljeća kada u Zapadnoj Evropi nisu znali ni za instrumente, arapska medicina je imala svoje hirurške zahvate najdelikatnijih operacija npr. na oku. Radim portrete arapskih ljekara koji su dali ogroman doprinos razvoju medicine”, kaže dr. Baškim.

Ističe kako bi volio napraviti izložbu svoju radova.

“Volio bih da to ljudi vide, ne zbog mene već sredine jer je najveći broj njih nastao ovdje u Goraždu. Želja mi je da uradim monografiju Goražda, Prizrena i Sarajeva”, kaže Baškim.

Fahriji je uloga majke na prvom mjestu.

“Imamo dva prekrasna sina, Aldina i Hanisa, jedan je diplomirao fizioterapiju, a drugi je peta godina farmacije. Vole Goražde i znam da žele biti ovdje pa mi je najveća želja da se zaposle i da mi snahe budu Goraždanke, da nam omladina ne odlazi”, kaže Fahrija Bajrami.

E.Aganović