Reklo bi se sasvim očekivana i razumljiva inicijativa. Ali, zašto je nastao problem? Zastupnik Arnaut (Naša stranka) je u sklopu inicijative nabrojao nekoliko primjera ulica koje bi trebale promijeniti nazive. Među njima su imena Husein Đozo (bh. islamski učenjak koji je osuđivan zbog kolaboracije sa nacistima u Drugom svjetskom ratu), Mustafa Busuladžić, Muhamed Pandža i tako dalje.
Problem nastaje nakon prigovora Arnautu da je na isti spisak i u istu ravan stavio naprimjer Đozu i Dražu Mihailovića ili Milu Budaka.
Zastupnik Naše stranke potom odgovara da ne vidi šta je sporno jer su i svi zastupnici SDA, odakle je i stiglo najviše kritika, glasali za tu inicijativu na samoj sjednici, a dodatno prije toga Safet Softić i Alma Čolo na Komisiji koja je odobrila prijedlog.
Da apsurd bude veći Safet Softić je ujedno i predsjednik Sabora Islamske zajednice, institucije koja je također kritikovala usvajanje inicijatve gdje je kod imena Huseina Đoze stavljen znak jednakosti sa Dražom Mihailovićem i drugim zločincima.
Husein Đozo je bio imam u Handžar diviziji, ali i intelektualac koji je ostavio dubok trag u životu bh. muslimana. Zbog saradnje sa nacistima odslužio je petogodišnju zatvorsku kaznu, a kasnije postao i lični prevodilac Josipa Broza Tita.
Iz SDA stižu opravdanja da Arnaut na sjednici nije čitao obrazloženje, da je proizvoljno napisao imena i tako dalje.
I ako trenutno ostavimo po strani historijske analize o naprimjer ulozi Huseina Đoze, optužbama, zatvoru, kritikama tadašnje Islamske vjerske zajednice, sadašnji politički kontekst dolazi više do izražaja.
Predmetno glasanje u Parlamentu BiH je pokazalo da značajan dio zastupnika i ne zna za šta glasaju niti čitaju materijale koje bi morali čitati i za koje su plaćeni i previše. Jer da su čitali da li bi se SDA-ovci upustili u ovu avanturu i rizikovali da budu meta kritika i Islamske zajednice i značajnog dijela svoje stranke. Makar bi se usprotivili i tražili reviziju spiska ili nešto slično.
Druga opcija je da čitaju materijale, ali niti znaju historiju niti kontekst pa im sama imena koja su sporna, koja su na listi kolaboracionista ništa ne znače.
Drugi ugao ovog slučaja je vizija budućnosti i podjela na temama gdje još dugo neće biti dogovora niti kompromisa. Zamislimo hipotetički kako bi zastupnici Naroda i pravde glasali u ovom slučaju d aimaju državne zastupnike? Sudeći prema slučaju Mustafa Busuladžić, ali i jasnu orijentaciju stranke u ideološkom smislu nesmunjivo je da bi došlo do razilaženja sa Našom strankom i SDP-om.
Te stranke upravo u Kantonu Sarajevo obitavaju na principima borbe protiv kriminala i korupcije, a po strani ostavljaju ideološke teme, svjesno, znajući da nema dogovora te ih ne žele dizati na površinu. Ali, kada takve teme dođu na red prestaje saradnja. Stoga ovaj primjer sa Huseinom Đozom i nekim drugim ličnostima predstavlja idealno ogledalo.
Historija je nekima sudila, a nekima će suditi. Nazive ulica po zločincima, fašistima, nacistima treba mijenjati, a svemu aktivniji pečat nesumnjivo trebaju dati i historičari. A građani trebaju suditi svojim biračkim pravom onima koje biraju kao dizače ruke, koji najčešće ne znaju ni za šta glasaju, niti šta piše u prijedlozima zakona, inicijativama i tako dalje.
A za promjenu ulica je potrebno mnogo više vremena. Inicijativa je tek inicijativa, ma koliko korisna bila. Odluku kako će se zvati neka škola, ulica ili most donose lokalni parlamenti i vlasti. Pa sada samo možemo zamišljati kada će sazreti vrijeme da lokalne vlasti promijene ulicu Draže Mihailovića u Istočnom Sarajevu, ili Jure Francetića u Mostaru.