Britanka i Urugvajac biciklima iz Engleske stigli do Goražda i poželjeli ostati u BiH

Mnogi teže zapadu, većina migrantskih ruta ide u tom smjeru, ali ima i onih koji smatraju da je izlaz na drugoj strani, u bijegu od stila života koji se svodi na trčanje za vlastitom sjenkom.

Urugvajac i Britanka stigli su do Goražda gdje su ostali duže nego što su planirali. Milner i Emily upoznali su se u Južnoj Americi, u Argentini, a u Goražde su stigli iz Engleske.

“Nakon izvjesnog vremena u Argentini gdje se njen brat oženio odlučili smo otići u Englesku. Proveli smo nekoliko mjeseci tamo i onda odlučili krenuti na putovanje. Sve vrijeme smo išli biciklima, jedino smo nekoliko puta putovali vozom jer trebali smo preći i more, nekih 100-ak kilometara, ne više”, priča Milner.

Bijeg od zapada

Kažu da je mnogo razloga zbog kojih su se odlučili na ovo putovanje koje još nema konačno odredište. Moglo bi se reći da je riječ o bijegu od stila života na koji više ne pristaju.

“Bili smo u Engleskoj kada je krenula ova situacija sa Covid-19. Viza mi je isticala, pa smo rekli, u redu, idemo. Također, nakon višegodišnjih putovanja, na putu sam praktično šest godina, oboje smo počeli razmišljati da trebamo neko mjesto za nas dvoje, željeli smo veliku kuću, društvo, da uzvratimo dobročinstvo koje smo dobijali od drugih, ali oboje smo znali da to neće biti Engleska, a ni Urugvaj. Krenuli smo pronaći to mjesto”, priča Milner.

Tako su stigli i na Balkan koji im se dopao

“Od svih mjesta koje smo vidjeli usput ovdje nam se najviše dopalo, zaista nam se dopada Balkan”, kaže Emily.

Na pitanje zašto im se dopada, kada svi nastoje otići odavde, simpatično odgovara da je možda upravo to i razlog.

“Možda je baš to razlog. Ne volimo tradicionalni stil života, posao u gradu, da se konstantno utrkujemo, to je kao neko trčanje za vlastitom sjenkom. Želimo mjesto na kojem možemo početi proizvoditi hranu, graditi kuću i pozivati ljude da dođu vidjeti kako je to moguće”, kaže Emily.

Zavoljeli ljude u Bosni

Emily i Milner čak razmišljaju o tome da ostanu u BIH.

“Od svih mjesta na kojima smo bili, BiH nas je zaista iznenadila, nismo očekivali da ćemo biti ovdje, zaista jedno od najljepših mjesta, ne samo zbog prirode, već zbog ljudi, generalno ljudi na Balkanu, tako su ljubazni, srdačni, mnogo nas to podsjeća na Južnu Ameriku”, kaže Milner.

Emily dodaje da je upravo BiH mjesto na kojem bi željeli ostati živjeti, čak i uz podsjećanje da je ovdje, ne tako davno bjesnio rat. Pričaju kako su svjesni toga da su Balkan svako malo potresali nemili događaji, ali primjećuju da je sposobnost ljudi ovdje da se oporave od toga nevjerovatan, pa nisu zabrinuti.

“Nama su ljudi najvažniji, a ljudi su ovdje nevjerovatni”, ističu oboje.

Uživaju u boravku u Goraždu, dugim šetnjama obalom Drine, a Milner zna počastiti prolaznike zvucima “duduka” instrumenta porijeklom iz Armenije.

Urugvajac i Britanka stigli su do Goražda gdje su ostali duže nego što su planirali. Milner i Emily upoznali su se u Južnoj Americi, u Argentini, a u Goražde su stigli iz Engleske.

“Nakon izvjesnog vremena u Argentini gdje se njen brat oženio odlučili smo otići u Englesku. Proveli smo nekoliko mjeseci tamo i onda odlučili krenuti na putovanje. Sve vrijeme smo išli biciklima, jedino smo nekoliko puta putovali vozom jer trebali smo preći i more, nekih 100-ak kilometara, ne više”, priča Milner.

Bijeg od zapada

Kažu da je mnogo razloga zbog kojih su se odlučili na ovo putovanje koje još nema konačno odredište. Moglo bi se reći da je riječ o bijegu od stila života na koji više ne pristaju.

“Bili smo u Engleskoj kada je krenula ova situacija sa Covid-19. Viza mi je isticala, pa smo rekli, u redu, idemo. Također, nakon višegodišnjih putovanja, na putu sam praktično šest godina, oboje smo počeli razmišljati da trebamo neko mjesto za nas dvoje, željeli smo veliku kuću, društvo, da uzvratimo dobročinstvo koje smo dobijali od drugih, ali oboje smo znali da to neće biti Engleska, a ni Urugvaj. Krenuli smo pronaći to mjesto”, priča Milner.

Tako su stigli i na Balkan koji im se dopao

“Od svih mjesta koje smo vidjeli usput ovdje nam se najviše dopalo, zaista nam se dopada Balkan”, kaže Emily.

Na pitanje zašto im se dopada, kada svi nastoje otići odavde, simpatično odgovara da je možda upravo to i razlog.

“Možda je baš to razlog. Ne volimo tradicionalni stil života, posao u gradu, da se konstantno utrkujemo, to je kao neko trčanje za vlastitom sjenkom. Želimo mjesto na kojem možemo početi proizvoditi hranu, graditi kuću i pozivati ljude da dođu vidjeti kako je to moguće”, kaže Emily.

Zavoljeli ljude u Bosni

Emily i Milner čak razmišljaju o tome da ostanu u BIH.

“Od svih mjesta na kojima smo bili, BiH nas je zaista iznenadila, nismo očekivali da ćemo biti ovdje, zaista jedno od najljepših mjesta, ne samo zbog prirode, već zbog ljudi, generalno ljudi na Balkanu, tako su ljubazni, srdačni, mnogo nas to podsjeća na Južnu Ameriku”, kaže Milner.

Emily dodaje da je upravo BiH mjesto na kojem bi željeli ostati živjeti, čak i uz podsjećanje da je ovdje, ne tako davno bjesnio rat. Pričaju kako su svjesni toga da su Balkan svako malo potresali nemili događaji, ali primjećuju da je sposobnost ljudi ovdje da se oporave od toga nevjerovatan, pa nisu zabrinuti.

“Nama su ljudi najvažniji, a ljudi su ovdje nevjerovatni”, ističu oboje.

Uživaju u boravku u Goraždu, dugim šetnjama obalom Drine, a Milner zna počastiti prolaznike zvucima “duduka” instrumenta porijeklom iz Armenije.