RTV BPK
Snažne antiratne poruke poslane su danas iz Goražda sa spomenika podignutog u čast nevino ubijene djece Goražda u agresiji na ovaj grad.
Iz grada na Drini koji je preživio opsadu dugu 1336 dana, u kojem je ubijeno hiljade nevinih civila i 150 djece čija su imena ispisana na spomeniku, simboličnih 150 minuta pjevao se refren pjesme “Da rata ne bude”. To je izazvalo snažne emocije i suze kod sugrađana koji su prisustvovali performansu.
“Prvih pola sata sam samo plakala jer na ovom spomeniku ubijene djece je i ime moje drugarice koja je godinu bila mlađa od mene, a koja je poginula 1995. godine od granate. Moja djeca sad pjevaju ove pjesme koje smo mi pjevali i ne mogu da shvatim svijet. Mislim da smo pali kao ljudi, kao civilizacija u svakom smislu jer su nova djeca povrijeđena u svijetu, apsolutno nebitno da li govorim o Jemenu, Afganistanu, Siriji, Palestini ili Ukrajini, sve su to djeca i tuga je da opet pjevamo “Da rata ne bude” i strepimo od novih ratova i granata”, poručuje Amela Džafović – Kešan.
Mirela Raščić kaže da su emocije pomješane, od sjete do ponosa,
“Uz ove poruke mira i ponosna sam na našu djecu, ali sve nas vraća u ono vrijeme kada smo mi bili godina svoje djece u 1992. Godinu kada smo pjevali ovu istu pjesmu i budi mi nesigurnost i kod nas i u svijetu. Nesigurnost osjećam jer dešava se rat, trebali smo i prije da se probudimo, historija pokazuje da se svakim ratom koji se nažalost kod nas ponavlja otprilike svakih 50 godina, manji smo u svakom smislu i ne treba nam rat”, kaže Mirela.
Dodaje da je cjelokupna situacija u zemlji i masovni odlazak stanovništva iz grada i BiH poruka svima i da je krajnje vrijeme da se shvati da se država gubi i bez rata.
“Iz našeg malog grada – velikog heroja, želimo najsnažnije poslati univerzalnu poruku mira, na sve strane svijeta. Simbolično, 150 minuta, jer je u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, u Goraždu, ubijeno 150 djece”, poručio je Muhidin Obuća, direktor OMŠ “Avdo Smailović” pod čijom se dirigentskom palicom odvijao performans u kojem je učestvovalo oko 250 učesnika.
Orkestar škole činilo je 60 učenika i nastavnika sa različitim instrumentima od klavira, harmonike, gitare, violine, flaute..
Park ubijene goraždanske mladosti svjedočanstvo je najtežeg vremena u historiji ovog područja, ali i opomena.
“U posljednje vrijeme stalno se u medijima govori o ratu, posebno u ratu Ukrajini, međutim u svijetu se vodi previše ratova, nekako osjećamo i kroz djecu vidimo da postoji ta neka doza straha, ali postoji i kod nas odraslih i ovo je naša univerzalna poruka”, kaže Obuća.
Stanovnici Goražda osjetili su na sopstvenoj koži šta znači rat i stradanje nevinih.
“Mi jako dobro znamo koliko je svaki život važan.Ovdje je ubijeno 150 djece, a oni bi danas bili odrasli ljudi, imali možda svoju djecu koju bi doveli da pjevaju “da rata ne bude”, tako da želimo poslati univerzalnu poruku na sve strane svijeta. Vidimo simboliku i u našoj Drini koja ide do Save, Sava do Dunava, a Dunav do Crnog mora gdje je sada rat. Pjevat ćemo i svirati punih 150 minuta zbog ubijene djece našeg Goražda, protiv svih ratova u kojima ubijaju djecu i nevine ljude”, poručio je Obuća.