AIDEU MON AMI

Sjećam se sa sjetom i suzom radosti skrivenoj u uglovima očiju,naših susreta u kafiću koji je u tim  našim gimnazijskim godinama postao mjesto u koje smo odlazili sa posebnim  osjećajima..

“Mon ami” se tada smjestio u naša srca kao nešto što se nosi kao ime dragog prijatelja, druga. Smjestio i u našim srcima ostao..

 A u tom nevelikom a nama kao kuća važnom prostoru uvjek nas je sa osmijehom i samo njemu svojstvenim šarmom dočekivao vlasnik Zufer Aganović.

Godinama poslije bilo je pitanje prestiža sjediti među gradskom rajom u bašti kafića i dijeliti radosti koje su tada bile skromne i goleme. Meni,kao uspomene koje su zauvjek u albumu srca su sati ćakulanja sa Zuferom i Muhamedom, našim Muhom, razgovori u kojima je bilo beskrajno more dobrote..

  Našem dragom profesoru koji već nekoliko godina, negdje gore, boemski lako priča svoje dogodovštine, dođe vijest,pridružio se i Zufer. Eto, dva velika prijatelja, dva gradska simbola, opet su zajedno.

I u meni se listaju ti dani iz kafića kome je značka na grudima i zaštitni znak bio naš Zufer. Drage i dobre uspomene na čovjeka koji je u Goraždu ostavio vječni trag..

Aideu mon ami!

Slavko Klisura