Prije 30 godina stradao je goraždanski heroj Sinan Žuga: Poginuo dok je gađao tenk posljednjom granatom

Momenat u kojem je poginuo nalik je filmskoj sceni u kojoj glavni junak posljednjom granatom pogađa tenk koji dolazi na most, dok se okolo vode teške borbe. Međutim, to se dogodilo na Osanici 22.augusta 1992.godine, a neustrašivi Sinan Žuga je u trenutku pogibije imao 37 godina.

“Svi koji su tada bili u Goraždu pa i naši neprijatelji znaju koju je ulogu imala Osanica i Sinan Žuga u odbrani Goražda. Nije lahko stati pred neprijatelja sa tri granate, a u susret ti idu dva oklopna vozila. Sinan je stao, uništio tenk, ali i izgubio život”, ispričao je Hamed Kovač, predsjednik udruženja.

Amanet šehidima

Dodaje kako su borci sa Osanice dali sve, a zauzvrat nisu dobili ništa.

“Niko iz jedinice nije dobio najviše ratno priznanje, a to je vjerovatno zato što nismo bili blizu “vatre” kad se dijelilo, a zakleo bih se svim da ih je dosta zaslužilo, a prije svih naš komandir Sinan Žuga”, kaže Kovač.

Iz Sinanove čete od 140 boraca, koja je bila u sastavu prvog bataljona Prve drinske brigade pod komandom Zaima Imamovića, na kraju rata svaki drugi čovjek je bio ranjen, a svaki treći poginuo. Živote je izgubilo 50 boraca. Kovač kaže da je i udruženje formirano iz potrebe da se ovakve stvari ne zaborave.

“Mislili smo da će to neko drugi za nas raditi, brinuti o borcima, obilaziti bolesne, porodice šehida, obilježavati značajne događaje, ali to nažalost nije tako. Od kad smo se osnovali mi to radimo, uspostavili smo stipendiju ‘Sinan Žuga i saborci’ i dodijelili četiri stipendije i nekoliko hedija djeci boraca Prve drinske udarne brigade. Prije dva mjeseca pokrenuli smo inicijativu da se most na Osanici između Goražda i Foče u FBiH nazove ‘Sinan Žuga i saborci’ ili bar jedna ulica, ali nikada nismo dobili odgovor ni od gradske uprave Goražda ni od Foče u FBIH”, kaže Hamed Kovač.

Ako je neki mikro prostor zaslužio dostojanstveno sjećanje na herojski otpor agresoru onda je to prostor Osanice, smatra Muamer Džananović, iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Bedem odbrane Goražda

“Uzme li se u obzir kakva je sila nasrtala na ove prostore, a Osanica je od maja 1992. bila pod konstantnim artiljerijskim i pješadijskim napadima, prosto je nevjerovatno da heroji ovih krajeva nisu posustali ni milimetra. Gledam godišta poginulih boraca i pitam se jesmo li svjesni kako su to hrabri ljudi bili”, kaže Džananović.

Za velikosrpsku politiku ovaj prostor je bio historijski važan, a tri korpusa su atakovala na njeg držeći Goražde u blokadi dok su branioci koji će kasnije ući u sastav Prve drinske brigade još 7. maja izveli uspješnu akciju i oslobodili Stolac.

“Njihov najvažniji uspjeh je što su na Osanici zaustavili agresorski napad ka Goraždu. Iako su borbe trajale cijeli maj linija odbrane nije pomjerena. Od četiri kapije Goražda (Jabuka, Ustiprača, Kozara i Osanica) jedino je Osanica do kraja rata ostala slobodna, agresori ovdje nisu nikad mogli proviriti”, podsjeća on.

Zanimljiv je podatak da su u agresorskoj ofanzivi jula 1992.godine u kojoj su učestvovali TG Foča pod komandom Marka Kovača i 2 Romanijska mt.br pod komandom Radislava Krstića, Osanica, Ilovača i okolna mjesta bila su posebno tretirana i targetirana kao konačni cilj. Oni koji su preživjeli tu ofanzivu sjećaju se da je hiljade granata padalo na ove prostore i da se dejstvovalo iz aviona koji su dolijetali iz Srbije.

Iako je, prema riječima Džananovića, Radovan Karadžić u to vrijeme davao izjave da je prepustio Goražde tokom operacija “Krug i Drina”, upravo je ofanziva na Osanicu tokom koje je poginuo i Sinan Žuga dokazala suprotno, kao i postojeća dokumentacija.

“Nakon operacije Drina 18. septembra 1992. citiram “na teritoriji TG Foče kontrolu rada b/d vršila je ekipa na čelu s generalom Mladićem, gdje je postavila zadatke. Osanica se spominje i u ličnom dnevniku Ratka Mladića tokom referisanja na Jahorini, kao jako uporište ARBiH. Pominje se i u direktivama VRS”, kaže Džananović.

Ubijani civili i djeca

On naglašava da su na ovom mjestu izvršeni brojni zločini za koje niko nije odgovarao. 20. maja 1992. godine usljed granatiranja poginuli su Elma Kovač i Hajrudin Kovač, djeca od 9 i 10 godina, dok su njihove majke ranjene i prebačene na liječenje u Srbiju. Granatiranja civilnih objekata i ubistva civila u zbjegovima su bila svakodnevna. 7. septembra je ubijeno troje djece, Alen Džomba (7 godina), njegova dvogodišnja sestra Irma Džomba i Amela Odobašić (6 godina). Osanica je specifična i po pronalasku velikog broja tijela poklanih, ubijenih Bošnjaka Foče, posebno u prvim danima i mjesecima opsade.

Najveći broj branilaca Osanice poginuo je tokom maja i juna 1993. kada je naređena velika vojna operacija u kojoj su jedinice Hercegovačkog korpusa dobile naredbu izdanu 1.maja 1993. da probiju odbranu na Osanici i spoje se sa drugim jedinicama u Vitkovićima.

“Ni dobivanje statusa sigurne zone nije zaustavilo operaciju i 22.maja praktično iste zadatke jedinicama izdaje Ratko Mladić koji opet ponavlja ciljeve i spominje Osaničku rijeku i ove prostore. Tokom 1994. i najveće ofanzive na Goražde dokumenti su puni pada brojnih lokacija i izvještaja o tome, ali ofanzivne aktivnosti branilaca iz Osanice ka jedinicama Hercegovačkog korpusa, odnosno TG Foča su redovno bilježene u agresorskim izvještajima što je umnogome pomoglo opstanku Goražda u tim sudbonosno teškim danima”, kaže Džananović.

Dodaje kako danas svjedočimo različitim pokušajima falsificiranja istine, primjerice komandant TG Foča Marko Kovač protiv kojeg je podignuta optužnica za zločine u Foči ujedno je i naređivao granatiranje civilnih ciljeva na Osanici i ostalim dijelovima Goražda.

Srbija sigurno utočište zločincima

“Nije dočekao ni da odgovara za te zločine, umro je u Srbiji u sigurnom utočištu zločinaca. Vučić je javno poručio da neće izručiti Duška Kornjaču, pa je na takav način pozvao brojne zločince koji su ga dobro razumjeli da slobodno dođu i žive u Srbiju, takav slučaj je s komandantom TO Goražde, komandantom Rogatičke brigade VRS. Protiv komandant TG Višegrad nije podignuta optužnica i on je umro. Srbija kako je izvela agresiju tako stvara nesigurnost i danas. A nama ne preostaje ništa drugo nego da se borimo za istinu zbog heroja, žrtava, ali i onih koji će doći poslije nas. Da podsjećamo i upozoravamo, to nam je i amanet šehida koji su položili svoje živote”, kaže Džananović.

Godišnjica pada helikoptera

U Goraždu će biti obilježena i 27. godišnjica pada helikoptera u Gornjim Barama kod Prače i pogibije visokih političkih i vojnih zvaničnika tadašnjeg Okruga Goražde. U noći između 21. i 22. augusta 1995. godine, u eksploziji helikoptera koji je iz Zenice letio za Goražde poginuli su Esad Ohranović, predsjednik Izvršnog odbora Okruga Goražde, Ismet Osmanović, predsjednik ratnog Predsjedništva općine Rogatica, Selver Sijerčić, načelnik tehničke službe 81. divizije Armije RBiH, Nermin Šenderović, oficir Generalštaba Armije BiH, Kemal Hrvo, pomoćnik komandanta za bezbjednost 802. lahke brigade i Rasim Mašić, zamjenik komandira čete Vojne policije 81. divizije Armije BiH. Esad Ohranović i Ismet Osmanović dobitnici su”Srebrnog štita”, dok su Selver Sijerčić, Nermin Šenderović, Kemal Hrvo i Rasim Mašić posthumno odlikovani najvećim ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”.

“Svi oni su posthumno odlikovani ratnim priznanjima. Jedan od poginulih je i Selver Sijerčić koji je konstruirao čuveni most ispod mosta u centru grada, a koji je spasio mnoge živote prilikom prelaska sa jedne na drugu obalu. Sutra ćemo u haremu Sinan-begove džamije u Goraždu skupa s članovima porodice, saborcima i predstavnicima udruženja položiti cvijeće na mezarja i proučiti dovu. Ministarstvo za boračka pitanja uvijek je na raspolaganju za podršku u sjećanju i obilježavanju ovakvih i sličnih godišnjica, a obaveza svih nas bez obzira koje funkcije obavljali i gdje se nalazili da ne zaboravimo naše heroje koji su dali svoje živote za slobodu ovih prostora”, poručio je Edin Aganović, minister za boračka pitanja BPK Goražde.