RTV BPK
FOTO: BIRN BiH
Svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetili su se zatočeništva u Rogatici i fizičkog zlostavljanja 1995. godine.
Šefik Špiodić je kazao da je u “Rasadnik” doveden u grupi od 11 ranjenika, kada su u julu 1995. napuštali Žepu i zaustavljeni prije Kladnja. Naveo je da im je rečeno da će tu biti razmjena.
On je rekao da je tokom boravka saznao da je komandir u “Rasadniku” bio Zoran Nešković, a da su policajci, kako je naveo, bili Ujić, Franco, Pero, Mišo i Panto Pantić. Kazao je da su prema njemu bili dobri i da nije imao problema, a da ne zna za druge.
“Panto je bio ljudina… Pero isto”, rekao je svjedok.
Na pitanja tužioca Dževada Muratbegovića, potvrdio je da je prema jednom zatočeniku bio loš odnos. Tužilac ga je podsjetio da je u istrazi izjavio da su tog zatočenika najviše tukli i da je komandir Zoran Čarkić rekao da njega posebno izdvoje.
“Čuo sam za malog, da se malo više maltretira… To je rekao jednom napolju Nešković Zoran”, kazao je Špiodić.
Tužilac ga je podsjećao na navode iz istrage jer svjedok nije govorio o dešavanjima koja je ranije spominjao. Predočeno mu je da je kazao da su kroz “prozorčić od špere” vidjeli da maltretiraju zatočenike u susjednoj prostoriji, na šta je on kazao da nije vidio nego čuo i da su im poslije pričali ti stariji zatočenici.
Tužilac ga je podsjetio da je pričao kako su stražari jedne prilike došli sa harmonikom i odredili dvojicu zatočenika “koji će se vjenčati”, a dvojicu tjerali na seksualni odnos. Špiodić je rekao da je tako bilo, ali da nije smio gledati.
Branilac Goran Dragović pitao je svjedoka zbog čega danas prvi put spominje Zorana Neškovića, čije ime nije spominjao u iskazima iz 1996. i 2013. Svjedok je rekao da zna da je bio Zoran, a da mu nije znao tačno prezime.
Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet optuženi su po 46 tačaka optužnice za nečovječno postupanje, ubistvo i seksualno zlostavljanje počinjene nad civilima u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine.
Nešković je optužen u svojstvu komandira zatočeničkog objekta, a ostali u svojstvu stražara u “Rasadniku”, gdje je bilo zatočeno više od 40 muškaraca bošnjačke nacionalnosti s područja Rogatice, Žepe i Srebrenice, od kojih je većina bila starosti oko 60 godina, te dva maloljetnika, kao i više od deset lica kojima je bila potrebna ljekarska pomoć.
Svjedok Dževad Brgulja kazao je da je njegov otac 1995. godine, prilikom evakuacije iz Žepe, skinut s konvoja i odveden u “Rasadanik”, gdje je bio zatočen pet do šest mjeseci. On je rekao da je otac bio mršav i izmučen kada je pušten, ali da se nisu vidjeli tragovi maltretiranja. Dodao je da mu otac nije pričao da li ga je neko maltretirao.
Tužilac je pročitao dva iskaza preminulog svjedoka Ahmeda Brgulje, koji je rekao da su njega i druge zatočenike tukli u “Rasadniku”. On je naveo da je komandir bio Zoran Nešković, a stražari Pero Despet, Predrag i Dragan Nikolić, od kojih je jednom bio nadimak Franc te Nešo Ujić, Slaviša Đerić i Mišo Duvnjak.
“Poslije sedam dana su nas počeli tući”, naveo je Brgulja.
Prema njegovim saznanjima, neki zatočenici su nestali. On je rekao da je bio angažovan u radnom vodu i da je obavljao teške poslove.
Ispričao je kako su jednom vođeni da iskopaju raku za koju je rečeno da je za uginulu stoku. Noć nakon toga, kako je naveo, došli su Pero Despet i još jedan, te ih ponovo odveli da iskopaju još jednu raku, takođe za uginulu stoku.
Suđenje se nastavlja 28. novembra.
detektor.ba