Crna “sudbina” rijeke Drine: Od turističke atrakcije do deponije smeća

Dan rijeke Drine obilježava se u martu, na Svjetski dan voda, pa se u Goraždu za to posebno spremaju, od programa i izložbi na otvorenom do akcija čišćenja njenih obala u kojima učestvuju vlasti, učenici, sportisti, ekolozi, u konačnici svi građani koji to žele.

Ribolovci su planirali i poribljavanje, a tu je i tradicionalno druženje uz degustaciju riblje čorbe i drugih specijaliteta.

Rijeka Drina zaslužuje naše poštovanje, ali tokom cijele godine trebamo voditi računa o onome što imamo i što čini odrednicu našeg postojanja ovdje, poruka je gradskih vlasti. S druge strane glas rijetkih ekoloških udruženja i aktivista, bez većeg učešća građana, nije dovoljno moćan da “pretrese” pitanja zašto je Drina sve manje turistička atrakcija, a sve više deponija smeća.

Drina na granici između turističke atrakcije i deponije smeća
Činjenica je da je i ova godina počela stravičnim prizorima tona smeća u Drinskom jezeru kod Višegrada koje se nagomilalo iz tri države. To uopće ne ostavlja optimizam da bi odnos prema rijeci nevjerojatne ljepote mogao postati bolji tek malim koracima buđenja svijesti građana, bez sistemskih rješenja i konkretnih akcija koje bi zaustavile dalji katastrofalan odnos prema jednom od najatraktivnijih prirodnih i turističkih dragulja Bosne i Hercegovine.

Nelegalne deponije na obali

“Dolazimo u situaciju da su nam postale normalne slike onečišćenja rijeke Drine i da se navikavamo da živimo sa tim, a to nije nikako dobro i samo produžava agoniju. Nebriga, nerazvijena ekološka svijest uz problem upravljanja otpadom su najveći uzroci tog katastrofalnog odnosa prema našoj ljepotici. Otpad se samo gomila. Ne postoji nikakav sistem koji bi taj otpad pretvorio u toplotnu energiju. Od smeća iz rijeke Drine se može napraviti biznis, zašto ne bi pretvorili crnu u zelenu energiju, to su izuzetno značajni projekti za lokalne zajednice drinske regije. Mislim da trebamo težiti ka otvaranju regionalnog reciklažnog centra odnosno deponije u koju će biti odvezen otpad i tretiran na pravi način. To je glavni preduslov da našu ljepoticu Drinu koristimo kao najveći potencijal, a ne samo kao kolektor otpadnih voda”, smatra Dženis Ćulov, aktivista iz Goražda.

Ćulov je jedan od organizatora Eko-Drinske regate koja je nastala kao protest svemu što se radi od rijeke Drine, a i kao dobar primjer razvoja turizma.

Drinska regata (Foto: E. A./Klix.ba)

“Drina ima sve predispozicije za razvoj ribolovnog turizma, sportskog-rekreativnog turizma na vodi. Pristupačnost obale, karakteristike flore i faune i riblji fond…Drina je kolijevka splavarenja i trebamo to iskoristiti. Također, ima potencijala za razvoj kupališnog turizma i raznih sportova na vodi. Poražavajuće je da u Goraždu ne postoji uređena plaža. Nadam se saradnji sa Agencijom za vodno područje slivova rijeke Save oko definisanja međudržavnih ugovora u vezi akumulacije koja za posljedicu ima plimni val koji u ljetnoj sezoni stvara probleme. Bez sistemskih rješenja nema ni razvoja turizma”, smatra Ćulov.

Neiskorišteni potencijal

Izgradnja regionalne deponije o kojoj se govori deset godina mogla bi riješiti suštinske probleme počev od brojnih nelegalnih deponija na obalama rijeka i neadekvatnog upravljanja otpadom, slaže se i Dejan Furtula, ekološki aktivista iz Višegrada.

“Nažalost gornja Drina je potpuno neiskorištena što se tiče turizma, neka naša zamisao bi bila, kada bi spriječili priliv plutajućeg otpada, da bi ljudi mogli da se bave sportovima na vodi, izgradnjom plutajućih i ribarskih kućica, veslanja, nešto poput jezera Perućac u Bajinoj Bašti, naravno sa jasnim uređenjem i pravilima izgradnje. Drina je bogata ribom, pa i tu leži veliki potencijal, kao i organizacija raznih takmičenja poput veslanja, vožnje brodica i glisera. Nažalost, trenutno su i Lim i Drina jako zagađene rijeke plutajućim otpadom i raznim teškim metalima koji se nalaze u vodi, a posebno divljim deponijama na obalama koje su stvarno veliko ruglo. Dok se ovaj problem u potpunosti ne riješi, nećemo moći koristiti ni pet posto potencijala gornje Drine i Lima”, smatra Furtula.

Višegrad (Foto: E. A./Klix.ba)

Smatra da je rješenje uklanjanje deponija i postavljanje većeg broja lančanica na teritoriji svake općine u gornjem slivu rijeke Drine i Lima.

“Ne vidimo razlog zašto druge općine ne postave lančanice i same čiste svoj otpad nego to sve ide u Višegrad rijekom Drinom. Proteklih godina održano je više sastanaka ekoloških ministarstava BiH, CG i Srbije, ali nažalost javnost ne zna zaključke, odnosno šta je dogovoreno da se uradi po pitanju plutajućeg otpada. Kao što vidimo iz godine u godinu velike količine otpada i dalje dolaze na lančanicu na gornjem višegradskom jezeru. Dakle, ključni koraci bi bili registracija i uklanjanje deponija, jača kontrola upravljanja i odlaganja otpada u općinama u gornjem slivu Drine, uvođenje jakih kaznenih mjera kao i povrat ambalaže odnosno naknada za povrat ambalaže”, kaže Furtula.

Ekološki projekti

Udruženje građana Eko Centar iz Višegrada traži finansijska sredstva za istraživanje kvaliteta vode i ekološkog statusa rijeke jer mnoge otpadne vode završe direktno u rijeci Drini bez bilo kakve prerade i tretmana.

“To je problem svih gradova na Drini. Izgradnja kolektora otpadnih voda bi bilo nešto što bi svaka općina trebala da ima. Eko centar već nekoliko mjeseci radi na izradi projekta koji se bazira na postavljanju više lančanica, čišćenju otpada kao i njegovom separacijom i daljim slanjem na reciklažu u reciklažne centre. Sa evropskim partnerima radimo na ovom projektu i nadamo se da će biti usvojen od strane Evropske komisije, jer se bazira ne samo na čišćenje već i sprječavanje pojave novih deponija. Kao što znate na našu gradsku deponiju svake godine bude izbačeno oko 20.000 kubnih metara razne vrste otpada koji dođe rijekom Drinom, a to je stvarno i previše i naša deponija ne može sve to da primi. Aktivno sarađujemo sa nekoliko organizacija iz EU i BiH na ovom projektu, i nadamo se da će njegova implementacija pokrenuti stvari na bolje sa mrtve tačke”, smatra Furtula.

Za razliku od Višegrada u Goraždu se gasi i jedino udruženje sa ozbiljnim pristupom ekološkim problemima Eko Habitat čiji će članovi nastaviti djelovati kao neformalna grupa. Aktivistica Amela Džafović-Kešan nije nimalo optimistična da će se katastrofalan odnos prema Drini promijeniti u budućnosti.

Zaštita kompletnog pejzaža Drine

“Jesu li vlasti učinile išta da utiču na problem rijeke Drine, apsolutno ne, čak naprotiv. Ja sam očevidac, nedjeljom u općini Novo Goražde bager “grće” smeće sa obale u rijeku Drinu, a da bi neko izveo bager na javnu površinu i radio bilo šta, mora proći određene procedure. U tom smislu imamo sliku vlasti i na koji način ona skrbi o rijeci Drini, to je za njih jedna velika deponija iz koje će iscrpiti sve što mogu i onda je zaboraviti i otići živjeti negdje drugo. Također, sa posljednjim centralama koje se trenutno rade kompletna Drina će biti jedna velika močvara i bara, to je realnost i naša budućnost u kojoj ćemo samo osvanuti jer nećemo da vidimo one brane što niču, nećemo da vidimo ni sve prateće objekte ni dokle je taj projekat došao. Pobunimo se kad već bude gotovo, kao što ste vidjeli na zidovima na Drini. Svi znamo da su nelegalni da se trebaju maći, ali odakle sad 20 miliona za to. Tako će biti sa branom, kad je puste u rad i kad nama dođe prvi mulj tad će nam valjda biti jasno, ali kasno”, kaže Džafović-Kešan.

Višegrad (Foto: E. A./Klix.ba)

Smatra da pod hitno treba zaštititi kompletan pejzaž Drine, kao i posljednje prirodno mrijestilište mladice u Evropi.

“Mi od smeća maknuti ne možemo, da makar budemo imali koristi da će nestati smeće u Drinskom jezeru u Višegradu. Neće, ono najviše dolazi iz Lima, a Lim neće riješiti ove brane koje se prave, oni će pregraditi i Taru i tako dalje… U svakom slučaju posljedice će biti značajno gore od ovog što živimo danas i trebamo biti svjesni toga. Jedini korak koji možemo napraviti je automatski obustaviti sve, od šljunka do centrala i raditi na revitalizaciji ovog što je uništeno, čišćenjem mulja i okoliša od smeća i cijeniti ono što imamo, tek tada možemo pričati o ikakvom turističkom potencijalu. Da se prvo počisti smeće sa ulice pa da imamo turizam. Neugodno nam je svima ući u svoje domove, zašto da očekujemo da će neko poželjeti da nas obiđe i još da za to plati. Prvi korak je zaštita svega i promjena načina razmišljanja ako iko to ovdje bude imao dočekati. Ima pozitivnih primjera, samo je u nama neobjašnjiv kukavičluk i neznanje nažalost. Sama ludost pravljenja centrale na mjestu gdje se tako osipa tlo da vi nikad do Foče nemate obje trake i da stručnjaci na takvom tlu dižu branu i prave vještačku akumulaciju to je za izučavanje, to je nevjerovatno. Meni je žao jer će zbog našeg odnosa Drina, ovakva kakva jeste, da nestane i da igdje ima mrve pameti i života mi bi svi bili na nogama dok to ne spriječimo i ne promijenimo”, zaključuje Džafović-Kešan.