31 godina od zločina u Lozju: Porodice ubijenih još uvijek čekaju pravdu

Prije tačno 31 godinu 22.maja 1992.godine u agresorskom napadu na goraždansko naselje Lozje ubijeno je više od 40 civila, dok su mnogi od njih zarobljeni i mučeni. Njihovi najbliži, porodice, prijatelji i zvaničnici danas su ostavili cvijeće na spomenik na kojem su ispisana imena ubijenih. Teška su sjećanja na ovaj dan. Bole, ali istovremeno boli i nepravda zbog činjenice da još niko nije kažnjen za počinjene zločine.

“Ja sam kćerka Šahina Živojevića koji je na ružan i monstruozan način na današnji dan ubijen kao i mnoge moje komšije. Šta reći što nismo rekli za 31 godinu u nadi da će se zločinci procesuirati i kazniti, ovo govorim jer biološki sat kuca nestaje, polako odlaze na bolji svijet majke, sestre, supruge, svjedoci ovog gnusnog zločina. Mnogo jutara se već budimo tužni i ljuti, uskraćeni i za onaj posljednji zagrljaj, poljubac, stisak ruke i oproštaj. Jer smrt od metka, granate, noža, zločinačke ruke dolazila je nenajavljeno i toliko brzo da nisu stigli ni trepnuti. Svi mi u sebi nosimo mnoštvo nepreživljenih i neizgovorenih riječi decenijama, živeći kako mi znamo. U ime svih nas pitam čelnike naše države čeka li se da svjedoci pomru da nema ko ispričati i uprijeti prstom u zločince poimenično koji su tog jutra napali i ubili naše najmilije. Teta Fata Bogdanić je umrla od tuge, teta Zineta Pleh je opreselila tugujući za sinom. Tuga, bol, jad i čemer je zadesio naselje Lozje, zna moja mama i moje komšije šta su preživjeli tog 22.maja 1992.godine i kako su tog jutra napustili svoja ognjišta kako su se borili i bore proteklih godina u nadi da će naći kosti najmilijih i pokopati ih na dostojanstven način. Razočarana sam u pravosuđe, ali želim da poručim mlađoj generaciji da uče o ovome i da obilaze ovakva mjesta zločina nevino ubijenih i da se nikada ne ponovi i ne dogodi genocid nad bošnjačkim stanovništvom. Ne smijemo pasti u zamku zaborava, to bi bilo isto kao da smo drugi put ubili naše najmilije”, poručila je Sanina, kćerka ubijenog Šahina Živojevića.

Uz članove porodica ubijenih i predstavnike Saveza logoraša BiH te predstavnike vlasti komemoraciji u Lozju prisustvovali su po prvi put i članovi Centra za nenasilnu akciju, bivši pripadnici ARBiH, VRS, JNA, HVO i HV, veterani ratova sa područja bivše Jugoslavije. Oni su položili cvijeće na spomeniku u Lozju poklonivši se žrtvama.

Ratni veterani u Lozju

“Ovo je jedinstvena prilika kada i drugi ljudi, u čije je ime počinjen ovaj zločin, mogu kazati da to nije počinjeno u njihovo ime, izraziti žaljenje za žrtvama i suosjećanje s njihovim porodicama. Ovo je jedan od načina na koji Centar za nenasilnu akciju sprovodimo naše aktivnosti, da bismo nekako otvorili prostor za saradnju, povratak povjerenja koje je neophodno da bismo gradili stabilno i mirno društvo. Zajedno obilazimo stratišta, učestvujemo na komemoracijama, a u svim prilikama apelujemo da se procesuiraju svi odgovorni za ratne zločine, da se ne okrivljuju narodi i da se zločinci ne kriju iza tih identiteta”, poručio je Amer Delić, bivši pripadnik ARBiH iz Centra za nenasilnu akciju.

Tri decenije poslije zločina u Lozju pred Sudom BiH u toku je jedan postupak koji se vodi protiv Branislava Lasice i Miroslava Milovića, komandira jedinica VRS koje su učestvovale u ovom zločinu. Postupak je počeo 2021. i još uvijek se očekuje prvostepena presuda. Također, za ratni zločin u Lozju tereti se i Brane Petković, komandant Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane (OpŠTO) Srpske opštine Goražde. U napadu jedinica Teritorijalne odbrane Srpske Republike BiH, odnosno Vojske Republike Srpske, 22. maja 1992. godine na goraždansko selo Lozje ubijeno je 40-ak osoba, uglavnom civila, starijih osoba i djece. Još uvijek se traga za posmrtnim ostacima osam ubijenih.

“Meni je teško jer je moja kuća ovdje ispod ceste i sve sam ovo doživio. To jutro ništa nije naslućivalo da će biti takav zločin. Na nama je da čuvamo sjećanja i insistiramo na procesuiranju zločinaca. Hvala svim veteranima iz Hrvatske, Srbije i drugim što su došli da podjele sa nama sjećanje na nevino ubijene u Lozju”, poručio je Edin Ćulov, premijer BPK Goražde.

Nema pomirenja bez procesuiranja zločinaca

Gradonačelnik Goražda Ernest Imamović pozvao je nadležne institucije da konačno privredu pravdi počinioce zločina u Lozju.

“Možda je najbolje da zašutimo na ovom mjestu i da samo proučimo fatihu. Porodice ubijenih, oni u sebi nose najveću tugu i bol, a mi to ne možemo ni zamisliti, možemo samo pokušati da razumjemo. Sa ovog mjesta želim poručiti da generacija kojoj ja pripadam ne želi da mrzi drugog i drugačijeg iako je osjetila na svojoj koži ovo što se desilo, ali želimo u savremenu Europu sa istinom, da govorimo kako jeste bilo jer jedino na taj način možemo imati pomirenje i suživot jer nema pomirenja bez konačnog procesiranja ratnih zločinaca”, poručio je Imamović.

Muftija goraždanski Remzija efendija Pitić, obraćajući se u Lozju ukazao je na pokušaje izjednačavanja onog što se događalo tokom agresije na BIH.

“Ne možete poistovjetiti neke naše budale i zločinačke politike koje su nasrnule i još uvijek nasrću na ovu zemlju. I kad nam prijatelji iz Evrope dolaze treba im jasno kazati svaki put iznova da se ovaj zločin i genocid desio zahvaljujući i njima i da su oni imali saučesništvo u zločinu, a ono se zove ovdje u lozju 40 puta uništen ljudski rod kompletan”, kazao je Remzija efendija Pitić, goraždanski muftija.