RTV BPK
“Digitalizirali smo svoja izdanja i time dali doprinos vidljivosti UNSA na međunarodnim rang listama svjetskih univerziteta. Izradili smo, prvi na UNSA, projekat web shopa za naše publikacije, značajno pojačali međunarodnu saradnju u oblasti akademske razmjene naših saradnika putem ERASMUS programa. Naši saradnici danas drže predavanja širom svijeta, od Lisabona preko Rima i Londona do Ankare”, s ponosom ističe dr.Bešlija.
Osim toga naučni časopis Instituta “Prilozi” ovih dana je primljen u citatnu bazu podataka “Scopus” i to je drugi časopis u oblasti historiografije u Bosni i Hercegovini koji je dospio u najrelevantniju drugu naučnu bazu podataka (poslije WoS) na svijetu.
Bešlija ističe da bez obzira naznačajne kapitalne projekte od državnog i nacionalnog interesa te 64 godine postojanja i rada ove naučne institucije to nije bilo dovoljno nadležnim, od nivoa UNSA do kantonalnih i drugih vlada, da im osiguraju prostorije dostojne rada, tradicije i značaja ustanove.
“Institut je prije rata bio ustanova od republičkog značaja, a u toku agresije ustanova od posebnog značaja za odbranu Bosne i Hercegovine. Bilo je dosta priče i lijepih želja, ali konkretne realizacije do danas nažalost nema. I danas svakodnevno strepimo od moguće deložacije iz neuslovnih prostorija montažne zgrade na Skenderiji. Da se malo našalim, tragi-komično, mi u ovom trenutku nemamo gdje smjestiti štampanu ediciju, jer bukvalno nemamo prostora za to, ali imamo jednu sreću, a to je da je skoro sva već rasprodata prema narudžbama ps se neće zadržati u prostorijama Instituta. Mi, za sada, samo možemo ponavljati apele da je krajnje vrijeme da se to pitanje riješi. Pomalo smo kao kolektiv razočarani maćehinskim odnosom društvenih i držanih aktera koji bi mogli pomoći po tom pitanju”, kaže dr. Bešlija.
O generacijskom projektu, konceptu, metodologiji rada, tajnama uspjeha…
Dr. Bešlija ističe da u poslijeratnom periodu često imamo priliku u javnom prostoru slušati o neuređenosti stanja ili o nezavršenim projektima u mnogim oblastima u državi i društvu komparirajući opće stanje ili stanje u pojedinim oblastima prije rata navodeći mnoge uspješne priče iz vremena Jugoslavije. Smatra kako su takve komparacije, imajući u vidu posljedice agresije u Bosni i Hercegovini, često nerealne i deplasirane, ali da je i činjenica da skoro tri decenije nakon rata mnogi projekti nisu završeni, a neki su ostali napola, dok neki nisu ni započeti.
“Dobro su nam poznate naše kočnice, ali i slabosti. U tom kontekstu, kada se analizira stanje u historiografiji i posebno uzme u obzir historiografska produkcija sintetskog karaktera, također se može zaključiti da ni naš historičarski esnaf nije do sada odgovorio nekim važnim domaćim zadaćama. Do danas nemamo enciklopedije, hronologije, leksikone i druge oblike pisanog pregleda ljudskog znanja ili “zaokruženog obrazovanja” iz oblasti historijskih nauka koje bi bile adekvatne savremenim naučnim i obrazovnim uzusima i potrebama nauke, društva i države”, smatra dr.Bešlija.
Ističe da je upravo takvo stanje opredijelilo tim okupljen oko generacijskog projekta da pokuša ispuniti makar jednu domaću zadaću, napisati sintezu prošlosti Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do savremenog doba.
“I uspjeli smo. Od danas neće više biti potrebno ponavljati kako nemamo ni jedne institucionalne sinteze historije Bosne i Hercegovine. Imamo je! Jedan važan zadatak izvršen i jedno pitanje riješeno. Vjerujemo, na radost svih domoljuba, na radost struke, na radost ljubitelja historije i knjige, na radost poštovalaca historijske istine”, kaže dr.Bešlija.
Bešlija ističe da je specifičnu tajna uspjeha bio koncept da u ovom projektu nema “novca”, odnosno da se niko neće “obogatiti” na ovom projektu.
“Potpuno smo obrnuli stvar što je prilično čudno za naše uslove i vrijeme. Rekli smo, do sada je utrošeno mnogo javnog novca na ove i slične pokušaje, novac je ispario, rezultata nema ili su skromni. Hajdemo uraditi nešto za nauku i struku kojom se bavimo, za viši cilj a to je Bosna i Hercegovina i nove generacije koje dolaze. Hajdemo malo u stranu pomjeriti svoje lično ime, a u prvi plan staviti temu. Taj cilj je od neprocjenjive vrijednosti! Zato, želim izraziti svoje divljenje i duboku zahvalnost svim učesnicima na projektu što su shvatili i prihvatili taj koncept i vjerujem da će ovaj projekt ostati trajno uklesan u naše pamćenje upravo zbog takve svijesti koja je iskazana i to baš u ovom vremenu u kojem živimo”, kaže dr.Bešlija.
Raskošna prošlost
Edicija “Historija Bosne i Hercegovine” prva je takvog karaktera, sadržaja, obima i metodologije, koja je napisana u Bosni i Hercegovini.
“Okupila je respektabilan broj domaćih naučnih radnika, napisana je prema naučnim standardima, u prvi plan je stavila Bosnu i Hercegovinu, bosnocentrična je, uspjela je dijelom prevazići sve naše mentalne i administrativne “granice” i time se kandidirati za ozbiljan i uspješan reintegrativni bosanskohercegovački projekat. Autori su imali profesionalan i naučan pristup baziran za historijskim izvorima bez ikakvih primjesa ideologije, zloupotrebe historije ili mitologije. Smatram da čitaocima nudimo sigurno historijsko štivo bez opasnosti po njihovo mentalno zdravlje ili pozitivno obrazovanje. Čitajući ediciju svako će se uvjeriti u svu kulturološku raskoš kojeg nudi prošlost naše domovine od pojave prvog čovjeka na tlu Bosne i Hercegovine prije 300.000 godina pa sve do savremenog doba”, kaže dr. Bešlija
Dodaje kako je ovo prilika da se afirima i pozicija historije kao plemenite naučne discipline koja je važna u oblikovanju i odrastanju svake ličnosti.
“Sada očekujemo stručnu i čitalačku kritiku. Ne predentiramo da smo napisali remek djelo, to nije bio cilj projekta niti se za bilo kakav ljudski rukopis može kazati da je “sveto slovo”, a sve ono što bude eventualno trebalo dodati i proširiti bit će prilike u dopunjenim izdanjima. To i jeste smisao bavljenja naukom. Uvijek tragati za novim saznanjima i ići naprijed, pomjerati granice spoznaje. Naprimjer, decenijama smo učili, i u svim našim udžbenicima historije piše da je prvi pomen Bosne kao političkog pojma sredina 10. stoljeća u čuvenom djelu “De administrando imperio” bizantskog cara i taj vremenski okvir se uzimao kao početak državne organizacije Bosne. Sada imamo nove podatke da se starost Bosne kao države može vremenski pozicionirati na početke 9. stoljeća”, kazao je dr. Sedad Bešlija, direktor Instituta za historiju.