RTV BPK
U organizaciji Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja Bosanskopodrinjskog kantona (BPK) “Zlatni ljiljan” u Goraždu je danas obilježena 30. godišnjica pogibije načelnika štaba 43. drinske udarne brigade Ferida Dizdarevića Dizdara i njegovih osam saboraca.
Heroji odbrane Goražda i BiH živote su izgubili na današnji dan 1994. godine na najhumanijem vojničkom zadatku. U pokušaju da iz minskog polja na lokalitetu Kusjevrani u općini Čajniče izvuku tijela saboraca Arifa Omerovića i Vejsila Hasovića koji su noć ranije stradali u akciji izviđanja agresorskih artiljerijskih položaja, poginuli su načelnik Štaba i pripadnici Izviđačko-diverzantske čete Ferid Dizdarević i saborci Muris Džananović, Sabahudin Terović, Amir Pašić, Salem Omerović, Nijaz Karović i Bajro Kostić. Četvorica njih posthumno su odlikovani najvećim vojnim priznanjem “Zlatni ljiljan”.
Članovi porodice, njihovi nekadašnji saborci, prijatelji i poštovaoci, predstavnici vlasti BPK i Grada Goražde, danas su im odali dužnu počast polaganjem cvijeća na mezarjima u naseljima Kolijevke i Glamoč, a uspomene na lik i djela Dizdara i saboraca evocirane su na akademiji u Centru za kulturu Goražde.
Sudionici tog vremena podsjetili su da su komndantu Feridu Dizdareviću mnogi ukazivali na rizike koje nosi akcija duboko u neprijateljskoj teritoriji, ali da je on govorio kako sebi nikad ne bi mogao oprostiti da ih ostavi tamo. U akciji je ranjeno 17 boraca, a izvlačenje tijela poginulih i ranjenih iz minskog polja trajalo je cijelu noć kroz snijeg dubine oko jednog metra.
Počast hrabrim bosanskim herojima koji su položili živote za živote svojih saboraca, za slobodu Goražda i BIH odata je učenjem Fatihe te je poručeno kako se ljudi I događaji iz najtežeg perioda ne smiju prepustiti zaboravu
“ Prošlo je više godina nego što su neki od njih imali u trenutku pogibije. Rat je zaustavio život, mladost, slobodu za koju su izginuli. Nikada se nisu plašili, ni života, ni smrti, učeći od njaboljih bili su i ostali najbolji. Za razliku od danas, kad lekcije novim generacijama zbog naših strahova drže neki drugi. Zato februar 2024. i februar 1994. godine nisu i nikada neće biti isti. Dijele ih, smrt i život, rat i mir, sjećanje i zaborav, hrabrost i strah, bitke i medalje. Pamtimo, zbog njih, nas I genercaija koje dolaze” – poručeno je sa akademije.