Zavičajni muzej i Centar za kulturu Goražde organizirali su izložbu povodom 648-godina od prvog spominjanja grada na Drini, 28.marta 1376.godine.
Izložba je koncipirana na način da pokaže koji su to lokaliteti na prostoru današnjeg Goražda bili naseljeni u XIV i XV stoljeću, a ti lokaliteti se nalaze u neposrednoj blizini današnje urbane jezgre grada. Na ovim lokalitetima su pronađeni različiti predmeti iz srednjeg vijeka kao što su koplja, nožići, različite dugmadi, puceta, te je prilikom istraživanja Panorame 2006. pronađeno i više fragmenata tkanine od odjeće koju su ljudi nosili u srednjovjekovnom Goraždu. Izložba sadrži i različite trgovačke ugovore koji pominju Goražde, a ovi dokumenti se nalaze u Državnom Arhivu u Dubrovniku koje je za ovu izložbu pripremio dr. Enes Dedić.
“Ponosan sam što je ova izložba prvi put organizovana u Goraždu i što su neki od dokumenta prvi put ugledali svjetlo dana upravo zahvaljujući našem saradniku dr. Enesu Dediću. Mislim da je ovo jedan od adekvatnih načina na koji možemo da obilježeno ovaj veoma bitan datum za historiju Goražda. Prvi put na prostoru Goražda je napravljena ovakva izložba u Zavičajnom muzeju Goražde, kojem i jeste misija i vizija da promoviše Goražde i čuva važne fakte od zaborava”, kaže Admir Džemidžić, kustos Zavičajnog muzeja.
Podsjeća da u drugoj polovini XIV vijeka ovi krajevi doživljavaju veliki privredni razvoj koji će u narednom periodu dobiti još veći zamah.
“Dolina rijeke Drine stvorila je povoljne uslove za saobraćaj, tu je u prvom redu saobraćajna arterija poznata kao “Via Drine”. Prema istraživanjima dostupnih srednjovjekovnih izvora Goražde se spominje na današnji dan prije 648 godina. Dokument u kojem se spominje Goražde, nalazi se u Historijskom arhivu u Dubrovniku u seriji “Diversa cancellare” u knjizi broj 24 na foliji br. 129, te je pisan 28. marta 1376. Godine”, podsjeća Džemidžić.
Prijevod dokumenta glasi:”Ivan Ogrei iz Dubrovnika šalje za Goražde tri tovara soli. Karavan iz Dubrovnika za Goražde povjeren je Staveru Gradetiću iz katuna Kraislava Mrđenovića Burmasa, za cijenu od 12 perpera po tovaru. Također, Gradetić će u Goraždu natovariti tri tovara koža i dopremiti ih u Dubrovnik po cijeni od 3 perpera po jednom tovaru. Težina svakog tovara koža mora iznositi 400 libri”.
Zanimljivo je da već od 1389. godine nailazimo na mnogobrojne ugovore o prevozu robe u kojima je kao krajnja odredišna tačka označeno Goražde. Sve ovo govori u prilog tome da je Goražde tada bio razvijen trg, jer je imalo pogodan položaj na Dubrovačkom drumu i bilo privlačno odredište karavana. Ovdje su se sabirali vosak, kože i viškovi žitarica iz bliže ili dalje blizine, a od kraja XIV vijeka Goražde postaje mjesto na kome se ustalila prodaja i kupovina soli i formirale lokalne cijene.
“Kada uzmemo arheološki kontekst i period prvog pomena Goražda, XIV vijek, veoma smo oskudni sa pokretnim arheološkim materijalom koji dokazuje postojanje naselja na prostoru današnje uže jezgre grada. Prema saznanjima istraživanja stručnjaka u prethodnim godinama repere i lokacije vezane za period XIV vijeka možemo pronaći na lokalitetima Rasadnik i Panorama (nekropole iz razvijenog srednjeg vijeka). Muzej u budućnosti ima velike planove arheoloških istraživanja poznatih lokaliteta koji se nalaze u blizini Goražda i koji će nam vjerovatno dati više informacija o srednjovjekovnom Goraždu. Za manifestaciju “Ljeto u muzeju” planiramo i da svečano izložimo i predmete koji govore o bogatoj prošlosti Goražda u srednjem vijeku, te različite sadržaje koji govore o bogatoj i slojevitoj prošlosti grada na Drini”, kaže Admir Džemidžić, kustos Zavičajnog muzeja u Goraždu.