Ratni veterani i mirovni aktivisti danas će biti i u Ahmićima i u Trusini

Ove godine navršava se 31 godina od ratnih zločina u Ahmićima kod Viteza, te u Trusini kod Konjica. Tog 16. aprila 1993. pripadnici HVO-a počinili su zločin nad (bošnjačkim) mještanima Ahmića dok su pripadnici Armije RBiH počinili zločin nad (hrvatskim) mještanima Trusine.

“Zajedno sa ratnim veteranima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije do sada smo prisustvovali na više od 20 komemoracija, odlazili smo na različita mjesta u sve tri države kako bismo pokazali da možemo zajedno odati počast svakoj žrtvi i osuditi svaki zločin. Tako smo 2018. godine prisustvovali komemoraciji u Trusini, a 2019. smo bili u Ahmićima. U Ahmiće i Trusinu, ta dva mjesta koja su za nas neraskidivo vezana bolom, odlazili smo i poslije, ali smo ove godine odlučili da, po prvi put, istovremeno budemo prisutni i u Ahmićima i u Trusini. Kako uvijek ističemo gdje god da idemo, mi dolazimo u miru, jasno osuđujemo svaki zločin i zajedničkim prisustvom pokazujemo da možemo graditi jednu kulturu sjećanja u kojoj će biti mjesta za sve žrtve, da zajedno možemo graditi sjećanje koje će nas učiti o vrijednosti svakog ljudskog života, međusobnom pomaganju i građenju jednog boljeg društva za sve nas i našu djecu”, kazao je Amer Delić, član Centra za nenasilnu akciju i ratni veteran Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Ahmići su selo u opštini Vitez u kojem su 16. aprila 1993. godine jedinice HVO-a ubile 116 civila, a dio ubijenih nikada nije pronađen. Među stradalima nalaze se i djeca, uzrasta od tri mjeseca do sedam godina. Najstarija osoba ubijena u tom zločinu imala je 81 godinu. Za ovaj zločin odgovaralo je više osoba pred Haškim sudom, od kojih su svi već na slobodi, uključujući i Darija Kordića, koji je po zapovjednoj odgovornosti osuđen na 25 godina zatvora.

U Ahmićima je ponovo ove godine i Mirko Zečević Tadić, bivši pripadnik HVO-a, maloljetni učesnik rata i ratni vojni invalid koji je posljednjih dvadesetak godina posvetio procesu pomirenja. On je već ranije posjetio i Ahmiće i Trusinu, a od ovog prisustva komemoracijama očekuje da se sa njih pošalju poruka mira.

“Uvijek kada obiđemo ovakva mjesta, kada saznamo neke činjenice da je tu pobijeno jako mnogo civila, nedužnih ljudi, mladih, djece, staraca, uvijek je to nekako nelagodno. Jednostavno, pitam se kakvo to ljudsko biće, kakav to čovjek trebaš biti da uradiš te stvari nad ljudima koji su potpuno nevini, koji ne mogu da se odbrane, koji ne mogu da pruže nikakav otpor? Ali znam da moramo ići na takva mjesta, da mora ići što više nas, jednostavno da bismo sami sebi rekli da možemo da budemo ‘normalni’ da moramo ponovo da gradimo vrijednosti, da pričamo i drugim ljudima da se može zajedno razgovarati i živjeti. Htio bih samo da ti ljudi, koji budu u Ahmićima i Trusini, posebno u Ahmićima, vide da sam ja, iako sam bio u drugoj vojsci, vojsci koja je počinila te zločine, da nisam takva osoba koja je to uradila. Da shvate da ima i nas koji smo bili ‘normalni’ u tom ratu i da nismo bili spremni da radimo takve strašne stvari. To mi je najbitnije da me ti ljudi prihvate onakvog kakav jesam: Da jesam pripadnik drugoga naroda, druge vojske, ali nisam bio sposoban da radim te stvari”, pojašnjava Mirko Zečević Tadić.