Obrazovanje budućih generacija o genocidu u Srebrenici je možda najvažnija tačka rezolucije UN-a

FOTO:Memorijalni centar Srebrenica
Dok se čeka glasanje u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN) o rezoluciji o genocidu u Srebrenici, vrijedi istaći ključne poruke iz samog teksta pripremljene rezolucije.
Priča o genocidu u Srebrenici na globalnom nivou, poput izglasavanja rezolucije u UN-u je važan korak naprijed u zaštiti istine, zaštiti digniteta žrtve i ključno u prevenciji, odnosno obrazovanju budućih generacija o tome šta se desilo.Rezolucija nema za cilj poniziti bilo koji narod ili državu, već civilizacijski djelovati kako bi svijet bio svjestan važnosti borbe za sprečavanje negiranja genocida, sprečavanja veličanja ratnih zločinaca te kako bi u školskim udžbenicima u svijetu jasno bile istaknute činjenice o genocidu u Srebrenici.

“Memorijalni centar Srebrenica je dobio najmanje 1.900 poruka i tvitova prijetnji, negiranja žrtava, provokacija i slavljenja ratnih zločinaca, u posljednjih 7 dana sa lažnih i stvarnih profila na Twitteru, Facebooku i Instagramu. Mi smo na sve to odgovorili razgovorom o žrtvama, stavljanjem u fokus priča porodica, te radom na tome da spriječimo govor mržnje i populizam po ovom važnom pitanju. Zašto? Zato što nam je najvažnija stvar na kojoj radimo obrazovanje generacija koje dolaze. Na tom putu nema “takmičenja” velikih svjetskih tragedija, genocida i zločina, nemamo nikakvog straha o tome da govorimo o historiji u njenoj cjelini. Toga se plaše drugi. Zapravo, možda je najvažnije da podijelim sa vama šta to učimo djecu kada ih učimo o Srebrenici? Šta im objašnjavamo kada sa autobusa dođu na jednodnevne ekskurzije u ovaj grad?”, istakao je direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić.

On kaže da je cilj djecu učiti šta mržnja može da proizvede te da riječi imaju posljedice.

“Učimo ih da postojanje političkog i vojnog aparata moći može vrlo brzo i vrlo efikasno da uništi čitave zajednice. Prekine živote, planove, porodice, uništi domove, zaustavi priče, prekine sjećanja. Učimo ih da je za to dovoljan tihi pristanak većine, te da se stvari od tog trenutka odvijaju vrlo brzo i skoro nezaustavljivo. Govorimo im o tome kako danas Bošnjaci-povratnici žive u Srebrenici, Bratuncu, istočnoj Bosni. Pričamo im kako se njihovi vršnjaci snalaze u obrazovnom sistemu koji negira njihov identitet, historiju i tradiciju. Govorimo im o hrabrosti žena u našem društvu, pojašnjavamo im koliko je važno da gradimo društvo ravnopravnosti, tolerancije i mira. Radimo sa njima da budu hrabri, snažni i glasni. Da znaju ukazati na nepravdu, da znaju prepoznati prve naznake mržnje – koja sutra može izroditi nove “srebrenice”. To želimo prenijeti i cijelom svijetu. Želimo na drugim mjestima lekcije iz devedesetih podijeliti sa zajednicama, barem tamo gdje još nije prekasno”, kaže Suljagić.

Naglašava da ova priča nije priča samo o Srebrenici, o dokazivanju istine, ili upornom vraćanju na 1995. godinu.

“Mi smo činjenice dokazali na sudovima. Ovo o čemu govorimo pred UN-om je nastojanje da učinimo Srebrenicu primjerom i upozorenjem za druge. Znam da ste umorni. Znam da već skoro dva mjeseca naslovne stranice ispunjava ponovo priča o Srebrenici. Ali nismo mi ti koji proizvode naslovnice. Od ovoga su temu napravili oni koji ne žele da djeca i generacije koje dolaze nešto nauče na našim primjerima. Hajde da zajedno zaokružimo ovo poglavlje”, zaključio je Suljagić.

 

klix