RTV BPK
I onima koji su vjerovali da će Goražde nekim čudom ostati “oaza mira” u zemlji u kojoj je buknuo rat, već 2.maja kada su potpuno propali pregovori između SDA i SDS-a, postalo je jasno da će grad biti napadnut.Naime, mnogo ranije na širem prostoru Goražda naoružalo se oko 6.500 dobrovoljaca SDS-a, a sam izbor da Goražde bude posljednji u nizu gradova na koji će se izvršiti brutalna agresija nije bio slučajan. 2.maja Srbi su tražili kontrolu nad cijelim gradom, uveliko su pripremali opsadu, a njihovi civili su napustili Goražde, pa je bilo pitanje sata kada će biti ispaljen prvi projektil na grad. Desilo se 4.maja u rano jutro, a taj datum u historiji ratovanja ostat će zabilježen kao početak barbarske opsade grada na Drini.
U aprilu i maju svoje utočište u Goraždu pronašle su hiljade izbjeglih i raseljenih stanovnika okolnih gradova koji su “pali” u ruke agresoru. Stigli su iz Višegrada, Foče, Čajniča, Rogatice, Rudog, gradova koji su, pokazat će se vrlo brzo u to vrijeme, ostali etnički čisti od Bošnjaka, a masovni zločini i ubijanja, zatvaranja u logore smrti i torture dogodili su se tokom narednih mjeseci. Upravo iz tih razloga ostat će i do kraja nejasna uloga ili naivnost tadašnjeg Foruma građana u Goraždu na čiju inicijativu se dio Višegrađana 20.aprila 1992.godine autobusima vratio u Višegrad, a mnogi od njih završili su u logorima smrti ili u rukama zločinaca poput Milana Lukića.
Utočište hiljada izbjeglih
Prema zvaničnim podacima u Goraždu je u maju 1992.godine bilo oko 70.000 ljudi i oko 25.000 djece do 14 godina. Mnogi od njih bilu su u veoma teškom položaju, u kolektivnim centrima, školama, dvorani, Crvenom križu i praktično nisu imali ništa. Jutro 4.maja bio je tek uvod za pakao koji će nastati nakon prvog općeg napada na grad i sve okolne slobodne teritorije.
Goraždani se sjećaju da je tog jutra u gradu vladala teška tišina, a onda je počelo pucati. Počeo je rat, prekinute su sve komunikacije, telefoni, nestalo je vode i struje. Bio je to jedan od najtežih dana, a svih narednih građani Goražda upoznat će se sa pucnjevima iz teške artiljerije, granatiranjem, ali i nadljudskim borbama branilaca da sačuvaju Goražde i svoje porodice. Činjenice su da u Goraždu tokom rata nije bilo objekta koji nije granatiran, niti porodice koja nije izgubila nekog od bližnjih, komšije ili prijatelje.
Prvih nekoliko mjeseci opsade većina stanovnika u gradu se mogla kretati samo noću jer su snajperski i artiljerijski napadi bili konstantni, a posebno je to bilo izraženo za vikend jer bi tada iz Srbije dolazili dobrovoljci, a napadi na grad postali intenzivniji.
Planirani zločin
Plan agresora bio je je osvojiti Goražde za kratko vrijeme, međutim opsada je trajala tri i po godine, a Goražde nije palo u ruke neprijatelju, iako su tokom opsade pomno planirane i realizovane neke od najvećih neprijateljskih ofanziva, poput “Zvezde '94” kojom je komandovao lično ratni zločinac Ratko Mladić.
Tokom opsade Goražda ubijeno je, poginulo i ranjeno više od 7.000 osoba, od čega više od 550 djece, među kojima je ubijeno najmanje 120 djece. Među ubijenom djecom čak 40 posto ih je predškolskog uzrasta.
U prvim mjesecima rata ubijeno je najviše djece. Prvo ubistvo djece dogodilo se 14.maja 1992. kada su u tadašnjoj ulici Sandžačkih brigade ispred zgrade ubijeni Mirsad Ćulov (15) i Selvira Suljović (16). Samo u maju 1992.godine u Goraždu je ubijeno i ranjeno 27 djece. Tokom vojne operacije ‘Zvezde 94’ iz aprila 1994. godine, kada je Ratko Mladić naredio da ‘Turci moraju nestati iz Goražda’, za manje od mjesec dana ubijeno je nekoliko stotina civila među kojima i 74 djece, samo su neki od zvaničnih podataka o broju ubijene djece.
Njihova imena su ispisana na spomeniku u centru grada, a okolnosti i činjenice pod kojima su ubijena dokumentovani u knjizi Muamera Džananovića.
Granatiranje Goražda i pokušaji da se ovlada ovim teritorijama nisu prestajali sve do okončanja sukoba u BIH potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma. Iako su pripadnici Armije R BIH uspjevali da održe slobodnom teritoriju Goražda u gradu su se teško nosili sa nedostatkom hrane i lijekova, a konvoji pomoći humanitarnih organizacija vrlo često nisu stizali na odredište u “sigurnu zonu” koju su 6.maja 1993.godine uspostavile Ujedinjene nacije.
Dani otpora
Goražde se tokom cijelog perioda agresije do kraja moglo pouzdati jedino u svoje hrabre branioce, zbog kojih je dobilo epitet “grada heroja”. Upravo se nevjerovatnim čini da su branioci opkoljenog Goražda, grada pod opsadom u kojem su počinjeni zločini nad djecom i civilima danas na optuženičkim klupama dok se s druge strane ne vode ili su rijetki procesi protiv počinitelja i nalogodavaca koji su uglavnom utočište pronašli u susjednoj Srbiji.
Ovakav odnos naučnici prepoznaj kao pokušaj izmjene karaktera rata u BIH, koji je na snazi od kraja agresije te da Srbija, koja je izvršila agresiju, na isti način učestvuje u posljednjoj etapi genocida, tj. negiranju – kako se u teoriji genocida naziva.
“S obzirom na to da se ove godine navršava 32. godina od početka opsade grada duge 1.336 dana, pripremili smo program, kojim ćemo obilježiti herojske dane otpora agresiji. Između ostalog, u saradnji s BZK “Preporod” u Gradskoj Art galeriji planirana je postavka izložbe bh. umjetnika Galiba Lihića te Javna tribina o temi “Čudo bosanskog otpora” Alme Mujagić-Forto”, ističe Mirvić.
Višednevni program inače je započeo postavkom izložbe u goraždanskom Centru za kulturu “Heroine odbrane Bosne i Hercegovine”, a polaganje cvijeća i odavanje počasti, osim na centralnom spomen obilježju braniocima Goražda i spomen-obilježju ubijenoj djeci planirano je i na mezarju Halida Hubjera i saboraca, prvih žrtava agresije na Goražde.
“Iz grada heroja poslat ćemo poruku kako je dobro nadvladalo zlo i podsjetiti na vrijeme herojskog otpora stanovnika jedinog nepokorenog grada na Drini. Ovom prilikom pozivam sve naše sugrađane da učestvuju u obilježavanju, jer Goražde je grad kojem je bila namijenjena sudbina Srebrenice, a naš primarni cilj je pokazati mlađim generacijama kako se Goražde branilo i odbranilo u proteklom odbrambeno-oslobodilačkom ratu”, kaže Mirvić.
Za odbranu Goražda život je dalo više od 2.000 pripadnika ARBiH i MUP-a.
E.Aganović