RTV BPK
Članovi porodica, Udruženja žrtava “Foča 92-95” te brojne delegacije i zvaničnici ovim činom su poručili kako ne žele da se zločini počinjeni u Foči ponove.
Midheta Kaloper iz Udruženja žrtava “Foča 92-95” kaže da se u Foči još traga za 619 osoba.
“Karlov most je za vrijeme rata bio najveći logor za muškarce, a u jednom periodu i za žene na prostoru općine Foča. Većinom su muškarci iz KP doma izvođeni i ubijani na ovome mostu. Ovaj most koji se nalazi u neposrednoj blizini KP doma Foča, ima tešku i tužnu historiju, jer se sve ovo dešavalo i 1942. godine, a i 1992. godine u Foči”, podsjeća Kaloper.
Elvis Čaušević, unuk Mehmeda Ćerimagić godinama traga za djedom koji je odveden 1. jula 1992. godine iz sela Mješaje, zajedno sa svojim bratom i drugim komšijama, u Kazneno-popravni zavod Foča.
“Prema našim saznanjima sredinom 1993. godine sa grupom ljudi je odveden na branje šljiva odakle se nikada nije vratio. Ko je otišao da bere šljive nije se nikada vratio! Ja sam došao do informacije da je on najvjerovatnije na mostu u Brodu u Foči ubijen i bačen u rijeku Drinu. Još uvijek tragamo za njegovim kostima, nikada ništa nismo pronašli. Nećemo odustati od traženja da ga dostojno sahranimo” kaže Elvis.
Karlov most, preživjeli Bošnjaci u Foči nazivaju mostom smrti, a ovo je samo jedno od brojnih fočanskih stratišta. Nažalost, ni 32 godine nakon počinjenih stravičnih zločina u Foči proces suočavanja sa istinom nije okončan, a svi počinitelji zločina nisu privedeni pravdi.
Za kratko vrijeme 1992. godine u Foči je ubijeno gotovo 3.000 civila, dok su brojni objekti pretvoreni u logore. U to vrijeme u Foči su izvršeni masovni progoni i etničko čišćenje.
Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju je zbog zločina u Foči u sedam presuda osudio devet osoba (Mladića i Karadžića na doživotnu kaznu) odnosno 121 godinu zatvora. Sud BiH je donio 16 osuđujućih presuda kojima je 17 osoba osuđeno na ukupno 207 i po godina zatvora. Za zločine u Foči doneseno je ukupno 28 presuda, od toga 20 za silovanje.
U haškim presudama Dragoljubu Kunarcu i ostalima, potom Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću, Momčilu Krajišniku te Miloradu Krnojelcu, utvrđeno je da su stotine muškaraca Bošnjaka, kao i još nekoliko drugih nesrpskih civila, zatočeni u KP domu a da nisu bili optuženi ni za kakvo krivično djelo.
Od prestanka borbi pa do kraja 1994. godine, u svakom momentu je bilo nekoliko stotina muškaraca, koji su tamo bili zatočeni u vremenskom rasponu od četiri mjeseca do više od dvije i po godine.