Džananović: Ako je Krstićevo pokajanje iskreno, mora odgovarati za druge zločine za koje ima komandnu odgovornost

Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti UNSA osvrnuo se na priznanje ratnog zločinca Radislava Krstića o genocidu u Srebrenici.

Podsjetio je da je prvostepena presuda zločincu Radislavu Krstiću pred ICTY-em izrečena 2001. godine, te da je tokom izricanja predsjedavajući sudija Rodrigues rekao sljedeće:

“Srebrenica je i drugo ime za posttraumatski sindrom, sindrom od kojeg pate žene, djeca i starci, koji nisu mrtvi, ali već šest godina, od jula 1995. godine, žive bez vijesti o muževima, sinovima, očevima, braći, stričevima, djedovima. Hiljade života već šest godina lišenih ljubavi i nježnosti svojih bližnjih, čiji ih duhovi progone, iz dana u dan, iz noći u noć… Nažalost, ni danas, toliko vremena poslije, nisu pronađeni svi posmrtni ostaci žrtava genocida zbog šutnje Krstića i drugih zločinaca. Mnogi su se već izjasnili na Krstićev zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu i prihvatanje odgovornosti. Krstićevo pokajanje i njegovi komentari mogu se analizirati iz više uglova. Genocid nad Bošnjacima neosporna je činjenica, a svaki izraz priznanja ima značaj, posebno u kontekstu borbe protiv negiranja genocida, koje se kontinuirano promovira u vodećim političkim strukturama Srbije i manjeg bosanskohercegovačkog entiteta”, smatra Džananović.

Džananović ističe kako bi prije procjene iskrenosti Krstićevog pokajanja bilo važno čuti njegove stavove o zločinima koje su jedinice pod njegovom komandom počinile u Žepi, kao i ranije na sarajevskom, olovsko-kladanjskom, goraždanskom ratištu.

“Zločini koje su Krstićeve jedinice počinile 1992-1995. godine brojni su, a jedan od njih je zločin u Novoseocima, koji je Krstić lično naredio. Pravda zahtijeva da domaće pravosuđe podigne optužnicu protiv Krstića za ove zločine. Nažalost, potraga za posmrtnim ostacima najmanje hiljadu žrtava genocida u Srebrenici i oko nje jula 1995., kao i mnogih drugih žrtava, i dalje traje. Krstić kao komandant 2. romanijske motorizovane brigade, načelnik štaba, a potom i komandant Drinskog korpusa samoproglašene VRS ima saznanja o ovim zločinima. Ako je njegovo pokajanje iskreno on bi trebao dati odgovore na ova i brojna druga pitanja. Tek u tom slučaju bi mogao tražiti slobodu, ali za transport iz zatvora u Poljskoj u pritvor Suda Bosne i Hercegovine, gdje bi trebao odgovarati za sve zločine koje je naređivao i za koje ima komandnu odgovornost počinjene 1992-1995. godine”, naglašava Muamer Džananović.

Bivši komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Radislav Krstić, koji je osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja genocida u Srebrenici, tražio je od Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) prijevremeno puštanje na slobodu.