U dvorištu Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu posađen hrast u čast Nadire Kuljuh – Bolić

U dvorištu Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu posađeno je drvo hrasta u čast Nadire Kuljuh – Bolić, koja je svojim radom, posvećenošću i nesebičnom podrškom ostavila neizbrisiv trag u ovoj instituciji.

Pored hrasta, za nekoliko dana bit će postavljena spomen ploča koja će podsjećati na njenu plemenitu prirodu, ljudsku i profesionalnu izuzetnost, kazao nam je dekan ovog fakulteta dr. Erdin Salihović.

Mirna Krpo, pejzažna arhitektica, koja je inicirala ovaj simbolički gest, istakla je važnost očuvanja sjećanja na ljude koji su doprinosili razvoju akademske, ali i šire društvene zajednice.

Ovaj hrast simbolizira njenu snagu i trajnost

“Danas smo posadili drvo u čast našoj dragoj kolegici Nadiri. Svi mi koji smo je poznavali znali smo koliko je bila divna, plemenito biće, veliki humanitarac, filantrop i altruista i sigurni smo da će takvo sjećanje na nju ostati u svima nama. Čast je bila poznavati Nadiru, svjedočiti njenoj empatiji za one kojima je bila pomoć najpotrebnija. Danas smo obilježili omaž našoj Nadiri, najljepše sjećanje, koje će uvijek živjeti s nama”, kazala je za Euronews.ba.

Mirna Krpo (Izvor: A.D)

Hrast, jedno od najimpozantnijih stabala u prirodi, od davnina bio je simbol snage, veličine i nepokolebljivosti. U različitim kulturama nosio je različite, ali pozitivne konotacije, povezujući se s idejama pravednosti, jednakosti i istrajnosti. Hrast nije bio samo predmet divljenja u svakodnevnom životu, već je i u umjetnosti prepoznat kao snažan motiv koji nosi duboko filozofsko značenje.

U likovnoj umjetnosti, hrast je često bio prikazivan u pejzažima, posebno u periodu romantizma, kada je poprimio mističnu i vizionarsku simboliku. Njegova moć se nije manifestirala samo u izgledu stabla, već i u njegovim plodovima i kori, koji su odražavali prirodnu snagu i sposobnost otpornosti na vrijeme i okolnosti. Djelotvorna moć hrasta ogleda se u upotrebi njegove kore i plodova (žira), a prirodu kao moćnu, a ne idiličnu najbolje prikazuje Teodor Ruso na svom djelu „Zimzeleni hrastovi u Aprmonu.“

Simbol pravednosti i pravde, dostojanstva i (is)trajnosti.

Nadira je preminula 20. jula ove godine, nakon teške bolesti. Ona je radila kao saradnica u nastavi na predmetima Statika arhitektonskih konstrukcija 1, 2, 3 i 4 kao i na izbornim predmetima, a također je i aktivno učestvovala u mnogim stručnim, naučnoistraživačkim projektima kao i naučno-stručnim međunarodnim konferencijama. Kao saradnik na projektu, dobitnica je i grupne Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za 2010. godinu. Sa Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu poručuju kako će generacije arhitekata pamtiti Nadiru kao asistenticu koja je bila veoma posvećena radu sa studentima. Naglašavaju kako je ispred njenog kabineta u vrijeme konsultacija uvijek bila gužva, jer je svojom neposrednošću u kontaktu sa studentima uvijek bila spremna pomoći da uspješno završe zadatke na vježbama.

uronews.ba